AUTONOMIJA OSOBA S INVALIDITETOM POČINJE MOBILNOŠĆU
Olakšice pri uvozu i kupnji prilagođenih vozila nisu povlastica, već pravo*Autonomija počinje mogućnošću kretanja
Autonomija osoba s invaliditetom ne živi u strategijama i dokumentima, nego u svakodnevici. Ona započinje vrlo konkretnim pitanjem: može li osoba doći liječniku, terapiji, poslu, školi ili društvenom životu – sigurno i dostojanstveno?
Za djecu s invaliditetom, osobe u invalidskim kolicima i nepokretne osobe, prilagođeno osobno vozilo često je jedini realan način mobilnosti.
*Pravo na olakšice – tko ih može ostvariti?
U Republici Hrvatskoj postoje zakonski propisane mogućnosti olakšica pri uvozu i kupnji vozila za osobe s invaliditetom, ali su one često nedovoljno jasno objašnjene korisnicima.
*Olakšice mogu ostvariti:
- osobe s utvrđenim težim ili teškim tjelesnim oštećenjem
- osobe koje koriste invalidska kolica
- osobe koje zbog zdravstvenog stanja ne mogu koristiti javni prijevoz
- roditelji ili zakonski skrbnici djece s invaliditetom, kada se vozilo koristi prvenstveno za potrebe djeteta .
*Na što se olakšice odnose? Olakšice se mogu odnositi na:
-uvoz vozila iz inozemstva
- kupnju novog ili rabljenog vozila u Hrvatskoj
- nabavu i ugradnju prilagodbi na vozilu
*U praksi to znači mogućnost:
-oslobođenja ili umanjenja posebnog poreza na motorna vozila (PPMV)
-oslobođenja ili umanjenja carine pri uvozu
-priznavanja vozila kao posebno prilagođenog za prijevoz osoba s invaliditetom Posebno je važno naglasiti da se olakšice odnose i na prilagođena vozila, a ne samo na standardne automobile.
*Prilagođena vozila – što se smatra opravdanom prilagodbom? Prilagođenim vozilima smatraju se ona koja su: - konstruirana ili preinačena za prijevoz osobe u invalidskim kolicima . - opremljena rampom ili dizalicom - prilagođena za siguran prijevoz nepokretne osobe -opremljena posebnim sustavima za fiksiranje kolica ili ležaja. Takva vozila su značajno skuplja od standardnih, što olakšice čini ne dodatnom pogodnosti, nego nužnim korektivom nejednakosti.
*Postupak u praksi – gdje nastaju problemi?
Iako zakonska osnova postoji, korisnici se u praksi suočavaju s: - neujednačenim tumačenjem propisa - dugotrajnim postupcima -nedostatkom jasnih smjernica -osjećajem da stalno moraju dokazivati opravdanost svojih potreba.
Često se događa da obitelji odustanu – ne zato što pravo ne postoji, nego zato što je put do njega iscrpljujući.
*Djeca s invaliditetom i roditelji Kod djece s invaliditetom vozilo nije pitanje komfora, već: - redovitog odlaska na rehabilitaciju - kontinuiteta liječenja uključivanja u obrazovanje očuvanja djetetova dostojanstva - Roditelji u ovom kontekstu ne traže povlasticu za sebe, nego mogućnost da dijete ima šansu za razvoj.
*Odrasle osobe s invaliditetom i autonomija
Posebno je važno naglasiti da se kod odraslih osoba s invaliditetom pravo na vozilo i olakšice ne smije automatski vezivati uz roditelje. Vozilo mora služiti: -samostalnosti -slobodi kretanja -pravu na vlastite odluke -Sve drugo vodi u prikrivenu institucionalizaciju.
*Jasan apel institucijama Pozivamo nadležne institucije da: -jasno i javno objave uvjete i postupke za ostvarivanje olakšica
-ujednače tumačenja propisa na razini cijele države
-prilagođena vozila prepoznaju kao osnovnu potrebu, a ne iznimku .
-smanje administrativno opterećenje za korisnike i obitelji
-u središte postupaka stave autonomiju osobe s invaliditetom
Prava koja se ne mogu ostvariti u praksi – nisu prava. Olakšice pri uvozu, kupnji i nabavi prilagođenih vozila izravno su povezane s pravom na autonomiju osoba s invaliditetom. Bez mobilnosti nema samostalnosti. Bez samostalnosti nema ravnopravnosti .
Što nam je donijela 2024 godina?