DISKRIMINACIJA DJECE S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I NEMOGUČNOST POHAĐANJA VRTIČA ILI ŠKOLE
U ovom članku osvrnut ćemo se na neke od oblika diskriminacije djece s teškoćama u razvoju prilikom upisa u vrtić ili osnovnu školu, također ćemo spomenuti i neke od problema koji dovode do diskriminacije prema djeci s teškoćama u razvoju kod upisa u vrtiće i osnovne škole što nikako nije poticajno za njihovo uključivanje u društvo.
Pravo na obrazovanje jedno je od temeljnih ljudskih prava, a posebno je zaštićeno kada je riječ o djeci. Nažalost u praksi se i dalje susrećemo s diskriminacijom djece s teškoćama u razvoju, ponajprije prilikom upisa u vrtiće i osnovne škole. Riječ je o problemu koji ne pogađa samo djecu i njihove obitelji, nego i zajednicu u cjelini, jer društvo koje ne omogućava jednak pristup obrazovanju uskraćuje sebi priliku za, rast, solidarnost i uključivat.
Vrtići – prvi izazovi na putu do inkluzije. Za mnoge roditelje djece s teškoćama u razvoju prva prepreka javlja se već kod upisa u vrtić. Iako su predškolske ustanove obvezne primati svu djecu, često se susreću s odbijanjem pod raznim izgovorima: „ nemamo dovoljno stručnog osoblja“, „ nismo opremljeni za rad s takvom djecom“, ili čak „ vaše dijete bi bolje napredovalo u specijaliziranoj ustanovi“. Ovakav stav ne proizlazi iz dječjih potreba, već iz straha i nedostatka znanja, te podrške sustava. Djeci s teškoćama u razvoju na taj način se uskraćuje socijalizacija, stvaranje prvih prijateljstava i rana edukacija, što kasnije dodatno uključivanje u školu.
Škole – nastavak nejednakosti . Slične prepreke nastavljaju se i prilikom upisa u osnovnu školu. Iako zakoni jamče pravo na obrazovanje za svu djecu, u praksi se roditelji susreću s otporom obrazovnih ustanova. Umjesto da se osiguraju asistenti u nastavi, prilagodba programa ili edukacija nastavnika, roditeljima se često sugerira da dijete ne upišu u redovnu školu, nego da ga upišu u specijalne škole. Takav pristup ne samo da stigmatizira djecu, već im uskraćuje mogućnost da uče i rastu zajedno sa svojim vršnjacima. Djeca bez teškoća također gube, jer im se oduzima prilika za razvijanje empatije, tolerancije i razumijevanja različitosti.
Posljedice diskriminacije -Diskriminacija djece s teškoćama u obrazovnom sustavu ima dugoročne posljedice, a to su:
1. djeca gube samopouzdanje i osjećaj pripadnosti u društvu
2. roditelji se suočavaju s dodatnim stresom i pritiskom, jer se moraju boriti za osnovna prava svog djeteta
3. društvo postaje podijeljeno, jer se stvaraju barijere među djecom koja bi trebala odrastati zajedno.
Što možemo učiniti?
Da bi se spriječila diskriminacija i omogućilo obrazovanje potrebno je:
1. osigurati stručne asistente i dodatnu edukaciju odgojitelja i učitelja
2. povećati financijska ulaganja u inkluzivne programe i prilagodbu školskih prostora
3. jačati svijest javnosti kroz razne kampanje i pozitivne primjere inkluzije
4. primjenjivati zakone u praksi, a ne samo na papiru. Članak možemo zaključiti mišljenjem kako svako dijete ima pravo na obrazovanje, igru i druženje, bez obzira na svoje sposobnosti i teškoće. Uključivanjem djece s teškoćama u razvoju u redovne vrtiće i škole ne činimo uslugu njima, nego sebi – jer time gradimo društvo koje je pravednije, tolerantnije i bogatije različitostima.
Diskriminacija u obrazovanju nije problem djece s teškoćama u razvoju, već je to problem svih nas u zajednici.
Članak možemo zaključiti mišljenjem kako svako dijete ima pravo na obrazovanje, igru i druženje, bez obzira na svoje sposobnosti i teškoće.
Uključivanjem djece s teškoćama u razvoju u redovne vrtiće i škole ne činimo uslugu njima, nego sebi – jer time gradimo društvo koje je pravednije, tolerantnije i bogatije različitostima.
Diskriminacija u obrazovanju nije problem djece s teškoćama u razvoju, već je to problem svih nas u zajednici.