NEPRAVDA Moje iskustvo i velika nepravda koja je nanesena ne samo meni nego i svim osobama s težim oblikom invaliditeta... U obitelji imam mlađeg brata koji ima jednaku dijagnozu kao i ja. Slabu motoristiku, dijabetes i slabovidnost, a on plus još ima aritmiju srca. On je radio kao sudski savjetnik na Riječkom trgovačkom sudu i on za razliku od mene nema roditelja njegovatelja, a meni su smanjili sate pošto mi je majka roditelj njegovatelj. Da moj brat nije pravnik ja bi ostao bez asistenta, ovako bar imam asistenta na 4 sata, ali to nije dovoljno jer od 2006 kad su počeli asistenti imao sam cijelo vrijeme na 4 sata do 2019 kad su napokon odobrili na 8 sati ja sam se nadao da će novi zakon unaprijediti ono što sam imao, a on me u biti baca unazad i to nije samo meni nego svima, jer da moj brat nije pravnik ja bi ostao bez asistenta. Sad zamislite koliko ljudi nema pravnika u obitelji i prepušteni smo socijalnim pravnicima i oni tumače zakon po svom i tako ispada da samo neki od nas imamo pravo na asistenta. Kao da su hladnokrvni i ne razumiju kakav je život bez pomoći, kad si samo u 4 zida kad nemaš s kim razgovarat, družit se izlazit van nego si prikovan za krevet i to je to i tako moraš živjeti. I pored svega toga jako jako me ljuti što ova vlada uzima ogromne pare na nama, a nas maltretira i muči...Stvarno mislim da je krajnje vrijeme da se status roditelja njegovatelja unaprijedi i da asistente ljude koji na pomažu da njihove plaće ne oporezuje i da nas prestanu maltretirat i mučiti.