2 min čitanja
PRAVNI POLOŽAJ SLIJEPIH I SLABO  VIDNIH OSOBA

Osobni osvrt urednika portala Andrije Ivankovića 


U ovom članku govorit ću o pravnom položaju slijepih i slabovidnih osoba.       

Kakav je stvarni položaj slijepih i slabovidnih osoba u kontekstu ostvarivanja prava i koliko njihov ravnopravni položaj može pomoći u razvijanju njihove kvalitetne pravne sigurnosti.

Pravni položaj slijepih i slabovidnih osoba smatram jednim od važnih pokazatelja stvarne razine zaštite ljudskih prava, demokratičnosti i socijalne osjetljivosti svakoga društva. Način na koji država uređuje prava osoba s oštećenjem vida, ali i način na koji se ta prava ostvaruju u svakodnevnom životu, govori mnogo o tome koliko uistinu poštujemo ljudsko dostojanstvo, jednakost i pravo svakoga pojedinca na samostalan život. Zbog toga ovu temu ne promatram isključivo kao pitanje socijalne politike ili posebnih pogodnosti za određenu skupinu građana, nego kao pitanje ostvarivanja temeljnih ljudskih prava i ravnopravnog sudjelovanja u svim područjima društvenog

života.

Slijepe i slabovidne osobe čine raznoliku skupinu ljudi različitih sposobnosti, potreba, životnih okolnosti i iskustava. Neke osobe oštećenje vida imaju od rođenja, dok su ga druge stekle tijekom života. Razlikuju se i njihove mogućnosti samostalnog kretanja, čitanja, pristupa informacijama i obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Upravo zbog tih razlika smatram da pravni sustav mora biti dovoljno osjetljiv i fleksibilan kako bi odgovorio na stvarne potrebe pojedinca, a istodobno dovoljno jasan kako bi svima osigurao jednakost pred zakonom. Pritom je važno naglasiti da sljepoća ili slabovidnost same po sebi ne određuju nečije intelektualne sposobnosti, stručnost, ambicije ili mogućnost doprinosa zajednici. 

Prepreke s kojima se susrećemo često ne proizlaze samo iz oštećenja vida, nego i iz neprilagođenog okruženja, nedostupnih informacija, predrasuda i nedostatka odgovarajuće podrške.