Roditeljstvo donosi mnogo radosti , ali brojna pitanja - osobito kada je riječ o zdravlju i razvoju djeteta .
U ovom kutku s posebnim naglaskom na rubriku " ZDRAVLJE ", donosimo stručne , provjerene i razumljive informacije koje prate dijete od samog rođenja. Kroz teme poput APGAR testa, refleksa novorođenčeta i ranog razvoja, cilj nam je približiti važne medicinske i razvojne informacije na način koji je jasan i primjenjiv u svakodnevnom životu.
Posebnu pažnju posvećujemo:
-ranom prepoznavanju razvojnih potreba.
- razumijevanju medicinskih procjena
- podršci djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom
Naš cilj nije samo informirati, već i osnažiti roditelje - pružiti im sigurnost , razumijevanje i osjećaj da nisu sami u pitanjima koja se javljaju od prvih dana djetetova života.
Pravovremena informacija može napraviti veliku razliku - za dijete , ali i za cijelu obitelj .

1. APGAR
APGAR je prva procjena stanja vaše tek rođene bebe .
Pomaže liječnicima da brzo procjene treba li dijetu dodatna pomoć , ali ne određuje njegov daljnji razvoj .
Više o APGARU pročitajte u članku " Što je APGAR i čemu služi " u rubrici ZDRAVLJE
2. REFLEKSI
REFLEKSI su prirodne, automatske reakcije novorođenčeta koje pokazuju, kako se njegov živčani sustav razvija. Iako mogu izgledati neobično, najčešće su potpuno normalni .
Više o REFLEKSIMA pročitajte u članku " Refleksi novorođenčeta - što je normalno, a kada se javiti liječniku ? " u rubrici ZDRAVLJE
3. RAST I RAZVOJ
Razvoj djeteta odvija se postupno i svako dijete ima svoj tempo. Manja odstupanja su normalna, ali važno je pratiti napredak i reagirati postoji sumnja .
Više o ovoj temi pročitajte u članku "Razvoj djeteta: što je normalno, a kada potražiti savjet stručnjaka" u rubrici ZDRAVLJE
4. CENTILI
CENTILI su način praćenja rasta djeteta u odnosu na vršnjake. Oni ne određuju koliko je dijete "dobro" ili "loše", već pomaže pomažu pratiti njegov razvoj kroz vrijeme.
Više o tome pročitajte u članku : " Centili bez panike - kako razumjeti rast i razvoj djeteta" u rubrici ZDRAVLJE
RANA INTERVENCIJA I RAZVOJNA PODRŠKA
Svako dijete se svojim tempom ,no ponekad roditelji primijete odstupanja u razvoju, motorici ili ponašanju koja otvaraju brojna pitanja i brige. Rana intervencija i pravovremena razvojna podrška mogu imati važnu ulogu u poticanju djetetovih sposobnosti, jačanju samostalnosti i pružanju sigurnosti cijeloj obitelji.
U ovoj rubrici donosimo teme uz razvojnu podršku , terapije suradnju sa stručnjacima te emocionalnu podršku roditeljima i djeci.
5. RAZVOJ I PODRŠKA
"Sumnja ne znači da nešto nije u redu - znači da ste pažljiv roditelj . Ako osjećate da nešto odstupa, važno je potražiti savjet. Bolje je pitati i dobiti odgovor, nego ostati u neizvjesnosti"
Više o razvoju pročitajte u članku " Razvoj djeteta: što je normalno, a kada potražiti savjet stručnjaka? " u rubrici ZDRAVLJE
https://app.site123.com/%C4%8Clanci-na-teme-iz-%C5%BDivota-osoba-sinvaliditetom/genetsko-testiranje-i-rana-intervencija-za%C5%A0to-je-va%C5%BDno-prepoznati-potrebe-djeteta-na-vrijeme?c=zdravlje&w=11893535
te u rubrici OBITELJ RANA INTERVENCIJA – PRVI KORAK POMOĆI DJECI S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I...
6. PRIJELAZ U ODRASLU DOB I NOVI IZAZOVI
Postoji trenutak koji mnogi roditelji djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom teško znaju opisati riječima. Nije to jedan dan, niti jedan rođendan. To je razdoblje u kojem dijete polako ulazi u odraslu dob, a roditelj ostaje između ponosa, straha, neizvjesnosti i pitanja koja često nitko ne zna jasno odgovoriti.Dok druga djeca spontano odlaze prema samostalnosti, mnoge obitelji osoba s invaliditetom tada tek ulaze u potpuno novo i često vrlo zahtjevno životno razdoblje.Jer prijelaz u odraslu dob nije samo promjena broja godina.
To je promjena sustava.
Promjena prava.
Promjena očekivanja.
Ali i velika emocionalna promjena za cijelu obitelj.
Mnogi roditelji godinama žive unutar poznatog ritma:
A onda dolazi trenutak kada dijete postaje punoljetno. I odjednom:
Mnogi roditelji tada prvi put otvoreno priznaju koliko ih je strah budućnosti.Ne zato što ne vjeruju svom djetetu.
Nego zato što znaju koliko je društvo još uvijek nepripremljeno za stvarne potrebe osoba s invaliditetom u odrasloj dobi.
Prijelaz u odraslu dob sa sobom donosi brojna pitanja o kojima se premalo govori.
Jedan od najvećih izazova jest prelazak iz pedijatrijskog sustava u zdravstvenu skrb za odrasle.Roditelji često osjećaju:
Mnoge obitelji godinama grade odnos povjerenja s pedijatrima i terapeutima, a tada iznova moraju “pričati cijelu priču od početka”.
Nakon završetka školovanja mnoge obitelji suočavaju se s velikim pitanjem:“Što sada?”Nažalost, upravo tada mnogi mladi ostaju bez dovoljno mogućnosti:
Za roditelje je posebno teško gledati kako njihovo dijete želi pripadati društvu, biti korisno i prihvaćeno, a nailazi na zatvorena vrata.
Odrasla dob donosi i nove emocionalne potrebe:
Roditelj tada često balansira između zaštite i puštanja. I upravo je to jedan od najtežih dijelova roditeljstva. Jer roditelj nikada ne prestaje brinuti.
Mnogi roditelji osoba s invaliditetom nose pitanje koje rijetko izgovore naglas:“Što će biti s mojim djetetom kada mene jednog dana više ne bude?”To je strah koji prati velik broj obitelji i o kojem društvo premalo govori.Zato je važno razvijati:
Jedna od najvećih pogrešaka društva jest očekivanje da obitelj sama mora pronaći sva rješenja.A istina je potpuno drugačija. Roditelji trebaju:
Nije slabost tražiti pomoć.
Niti je slabost priznati da je ponekad teško.
Iako je prijelaz često težak, on može postati i početak jednog novog razdoblja života. Mnoge osobe s invaliditetom upravo tada:
Ponekad napredak ne izgleda onako kako ga društvo zamišlja.
Ali svaki korak prema dostojanstvu, uključenosti i osjećaju pripadanja vrijedan je i velik.
Prijelaz u odraslu dob nije kraj roditeljske brige.
Ali može postati početak jednog drugačijeg odnosa — odnosa u kojem roditelj i dalje pruža sigurnost, ali istovremeno polako daje prostor odrasloj osobi da raste na svoj način.Osobe s invaliditetom ne trebaju sažaljenje.
Trebaju priliku.
Podršku.
Razumijevanje.
I društvo koje će ih vidjeti kao ravnopravne članove zajednice. A roditelji trebaju znati da u toj borbi ne bi smjeli ostati sami.