Ekonomsko nasilje nad osobama s invaliditetom: kako se prepoznaje i zašto je često nevidljivo

Ekonomsko nasilje nije samo krađa novca ili prisvajanje imovine. Ono može biti suptilnije i češće se događa “u sjeni” odnosa u kojem jedna osoba ima veću moć: partner, član obitelji, njegovatelj ili osoba/institucija koja pruža skrb. Kod osoba s invaliditetom taj je rizik dodatno pojačan jer često postoje veći troškovi, ovisnost o podršci i poteškoće u pristupu informacijama ili uslugama.

U nastavku donosimo pregled najčešćih oblika ekonomskog nasilja, znakova upozorenja te koraka kojima se može pomoći i spriječiti daljnja šteta.

Što je ekonomsko nasilje?

Ekonomsko nasilje obuhvaća ponašanja kojima se osobi onemogućava ili ograničava slobodno raspolaganje novcem, pravima i imovinom—ili joj se nameće kontrola kroz “brigu”, “pomoć” ili “administriranje”. Ključ je u tome da osoba nema ravnopravan izbor i da je odluka donesena pod pritiskom, manipulacijom ili uz nedostatak informacija.

Najčešći oblici ekonomskog nasilja

1) Kontrola novca i uskraćivanje pristupa

• oduzimanje kartica, gotovine ili osobnih dokumenata
• zabrana da osoba sama podiže novac ili plaća račune
• “preuzimanje” e-bankarstva i upravljanje pristupnim podacima
• uskraćivanje obavijesti o uplatama, mirovini ili doplatcima

2) Manipuliranje pravima i prihodima

Počinitelj može sprječavati osobu da ostvaruje svoja prava ili doznaje iznose:

• onemogućavanje prijave na naknade i poticaje
• zadržavanje rješenja, odluka ili dokumentacije
• netočno objašnjavanje iznosa ili “skrivanje” činjenica o isplatama

3) Prisiljavanje na ugovore i zaduživanje

Ekonomsko nasilje često eskalira kroz financijske obveze:

• potpisivanje kredita ili jamstava “u ime” osobe
• sklapanje ugovora koji nisu razumljeni ili nisu u interesu osobe
• korištenje situacije ovisnosti (“ja ću to riješiti”) kao opravdanja

4) Pronevjera i raspolaganje imovinom bez suglasnosti

• prodaja ili prepisivanje imovine bez stvarnog pristanka
• korištenje imovine za tuđe potrebe
• lažne “skrbničke” ili obiteljske transakcije koje osoba ne može provjeriti

5) Uskraćivanje sredstava za osnovne potrebe

Nasilje se može pojaviti i kao “kazna” kroz materijalnu uskraćenost:

• uskraćivanje lijekova, pomagala, terapija, ortopedskih uređaja
• ograničavanje prijevoza i troškova potrebnih za zdravstvenu skrb
• nametanje “pravila” potrošnje bez obzira na realne potrebe osobe

6) Kontrola pristupa uslugama i podršci

Ponekad ekonomsko nasilje ide ruku pod ruku s drugim oblicima nasilja:

• sprječavanje odlaska na rehabilitaciju, obrazovanje ili posao
• “posredovanje” bez pristanka i bez transparentnosti u troškovima
• otežavanje komunikacije s bankama, institucijama ili pružateljima usluga.

Zašto je ekonomsko nasilje prema osobama s invaliditetom često nevidljivo?

Postoje tri česta razloga zašto se ovakvo nasilje ne prepoznaje na vrijeme:

1) Ovisnost i neravnoteža moći

Osoba može ovisiti o drugoj osobi za prijevoz, administraciju ili komunikaciju. Ta neravnoteža stvara prostor za manipulaciju.

2) Barijere u pristupu informacijama

Ako osoba ne razumije postupke, nema pristup dokumentima ili ne može provjeriti podatke, lakše je “voditi” je kroz odluke koje ne zna ili ne može osporiti.

3) Očekivanje da “to pripada skrbi”

Okolina ponekad normalizira kontrolu kao brigu: “Pa on/ona to mora, da bi bilo organizirano.” Time se nasilje prikriva i odgađa reakcija.

Rani znakovi upozorenja (brza provjera)

Ako primijetite da osoba s invaliditetom:

• ne raspolaže svojim novcem ili joj kartice/izvodi nisu dostupni,
• ne zna gdje su joj dokumenti ili tko ima pristup bankovnim podacima,
• dobiva “objašnjenja” o troškovima koja ne može provjeriti,
• se boji odbiti zahtjeve vezane uz novac ili ugovore,
• se pojavljuju neočekivani krediti, dugovi ili prepisivanja imovine,

to su ozbiljni pokazatelji da se može raditi o ekonomskom nasilju.

Posljedice: više od gubitka novca

Ekonomsko nasilje dugoročno ostavlja posljedice:

• osiromašenje i nemogućnost podmirivanja osnovnih potreba
• dugovi i financijska nesigurnost
• gubitak autonomije i kontrole nad vlastitim životom
• stres, strah, izolacija i pad samopouzdanja
• veći rizik da se nasilje ponavlja.

Na kraju važno je naglasiti kako ekonomsko nasilje prema osobama s invaliditetom često je teško prepoznati jer se maskira u “brigu” i “administraciju”. No kad se osobi oduzme kontrola nad novcem, pravima, dokumentima i odlukama—radi se o nasilju, bez obzira na to postoji li potpis ili formalni dogovor. Ključ je u ranom uočavanju znakova, pristupačnim informacijama, transparentnosti i pravovremenom uključivanju podrške.    Samo tako osoba može zadržati autonomiju, dostojanstvo i sigurnost.

autor teksta :Teo Marić  univ.spec.iur.