PRAVO NA PRIVATNOST OSOBA S INVALIDI TETOM
U ovom članku govorit ćemo o pravu na privatnost osoba s invaliditetom, zašto jevažno, što ono obuhvaća i zašto je upravo navedenog pravo važno za osobe sinvaliditetom za njihov kvalitetniji život, a samim time i njihovu samostalnost.
Pravo na privatnost jedno je od temeljnih ljudskih prava koje pripada svakoj osobi bez obzira na njezine osobne okolnosti, zdravstveno stanje, dob, spol, nacionalnost ili stupanj funkcionalnih sposobnosti. Ono proizlazi iz urođenog ljudskog dostojanstva i predstavlja jedan od ključnih preduvjeta za ostvarivanje slobode, autonomije i ravnopravnog sudjelovanja u društvu.
Kada govorimo o osobama s invaliditetom, pravo na privatnost dobiva dodatnu važnost jer se upravo ta skupina građana tijekom povijesti često suočavala s predrasudama, pretjeranim nadzorom, paternalističkim pristupom, neopravdanim zadiranjem u osobni život te donošenjem odluka umjesto njih. Posljedice takvog pristupa osjećaju se i danas, zbog čega je nužno kontinuirano razvijati svijest o tome da osobe s invaliditetom imaju jednako pravo na privatnost kao i svi drugi građani.
Pravo na privatnost nije ograničeno samo na zaštitu osobnih podataka ili tajnost određenih informacija. Ono obuhvaća mnogo šire područje koje uključuje pravo pojedinca da samostalno odlučuje o svom osobnom životu, da kontrolira informacije koje se odnose na njega, da slobodno oblikuje svoje međuljudske odnose, da odlučuje o vlastitom tijelu i zdravlju te da bude zaštićen od neopravdanog uplitanja države, institucija, medija ili drugih osoba u svoj privatni i obiteljski život. Privatnost je stoga neraskidivo povezana s ljudskim dostojanstvom, samopoštovanjem i osjećajem sigurnosti.
Za osobe s invaliditetom privatnost često predstavlja mnogo više od pravnog instituta. Ona je pitanje ravnopravnosti i poštovanja. U svakodnevnom životu osobe s invaliditetom često ovise o različitim oblicima podrške, koriste zdravstvene i socijalne usluge ili ostvaruju određena prava kroz sustav socijalne skrbi, obrazovanja ili zapošljavanja. Upravo u tim situacijama postoji povećan rizik od narušavanja njihove privatnosti. Zbog toga je potrebno jasno razumjeti da korištenje određene usluge ili ostvarivanje nekog prava ne znači odricanje od prava na privatnost.
Međunarodni dokumenti prepoznaju privatnost kao jedno od temeljnih ljudskih prava. Posebno mjesto zauzima Konvencija Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom koja naglašava da osobe s invaliditetom imaju pravo na poštovanje privatnog života, obitelji, doma, dopisivanja te zaštitu osobnih, zdravstvenih i rehabilitacijskih podataka. Konvencija polazi od načela jednakosti, nediskriminacije, poštovanja različitosti i individualne autonomije, uključujući slobodu donošenja vlastitih odluka. Time se jasno poručuje da invaliditet ne može biti razlog za ograničavanje privatnosti niti za drugačiji tretman u odnosu na ostale građane.
Na razini Republike Hrvatske pravo na privatnost zaštićeno je Ustavom, zakonima koji uređuju zaštitu osobnih podataka, zdravstvenu zaštitu, socijalnu skrb, obrazovanje, radne odnose te brojnim drugim propisima koji štite ljudska prava. Posebnu važnost imaju propisi koji uređuju obradu osobnih podataka, pri čemu zdravstveni podaci, podaci o invaliditetu i drugi osjetljivi podaci predstavljaju posebnu kategoriju osobnih podataka koja uživa viši stupanj zaštite. Njihovo prikupljanje, obrada i dijeljenje dopušteni su samo pod jasno propisanim uvjetima i uz poštovanje načela zakonitosti, transparentnosti, svrhovitosti i razmjernosti.
