PUTOVANJE S DJETETOM S TEŠKOĆAMA : KAKO SE PRIPREMITI MIRNIJE I SIGURNIJE

Putovanje s djetetom s teškoćama u razvoju može biti lijepo, emotivno i vrijedno iskustvo za cijelu obitelj. No uz uzbuđenje često dolazi i puno pitanja, brige i neizvjesnosti. Hoće li dijete dobro podnijeti put? Kako će reagirati na promjenu rutine?                  Što ako ga preplave buka, gužva ili umor?

Takva su pitanja potpuno razumljiva. Mnogi roditelji osjećaju sličan pritisak prije odlaska na put, osobito ako dijete teže podnosi promjene, nepoznate situacije ili osjetilno opterećenje. Važno je znati da putovanje ne mora biti savršeno da bi bilo uspješno. Dovoljno je da bude dovoljno dobro pripremljeno, prilagođeno vašem djetetu i vođeno realnim očekivanjima.

Upravo zato priprema igra veliku ulogu. Kada unaprijed razmislimo o djetetovim potrebama, mogućim izazovima i načinima na koje mu možemo pružiti osjećaj sigurnosti, putovanje postaje manje stresno i za dijete i za roditelje.

* Krenite od djeteta, a ne od odredišta

Prije nego što rezervirate smještaj ili isplanirate rutu, zastanite i razmislite što je vašem djetetu potrebno da bi se osjećalo sigurno i mirno. Svako dijete je drugačije. Nekoj djeci najviše smeta buka, drugoj čekanje, trećoj promjena hrane, kreveta ili dnevnog ritma.

Zato je korisno postaviti sebi nekoliko jednostavnih pitanja. Kako moje dijete reagira na promjene? 

Što ga najčešće preoptereti? 

Kako pokazuje da mu je teško? Što mu inače pomaže da se smiri?

Djeca s poremećajem iz spektra autizma, ADHD-om, intelektualnim teškoćama, jezično-govornim teškoćama ili senzornim osjetljivostima često teže podnose nepredvidive situacije. Kad roditelj unaprijed prepozna moguće izazove, lakše može osmisliti način kako djetetu pomoći prije nego što dođe do većeg stresa.

* Dobro je razmisliti o sljedećem: 

- Što dijete najviše uznemirava: buka, gužva, čekanje, promjena hrane ili nova rutina? 

- Kako najbolje razumije informacije: kroz govor, slike, kratke upute ili demonstraciju? 

- Koji predmeti, aktivnosti ili rituali mu pomažu da se umiri? 

- Koliko dugo može sjediti ili biti u prijevozu bez pauze? 

- Postoje li zdravstvene, prehrambene ili terapijske potrebe koje morate unaprijed organizirati?

* Planirajte realno i bez prevelikih očekivanja 

Kada putujemo s djetetom koje ima dodatne potrebe, često je manje važno kamo idemo, a više kako ćemo organizirati put. Ako dijete nema puno iskustva s putovanjima, možda je najbolje početi s kraćim izletima ili jednim noćenjem. Tako ćete i vi i dijete lakše vidjeti što vam odgovara, a što treba drugačije isplanirati sljedeći put. 

Pri odabiru puta i smještaja važno je razmisliti o vrlo konkretnim stvarima. 

Koliko traje put? 

Ima li puno presjedanja? 

Možete li raditi pauze? 

Je li smještaj miran? 

Ima li dijete gdje odmoriti ako se umori ili preoptereti? 

Mnogim obiteljima pomaže i to da putuju u dijelu dana kada je dijete inače odmorno i raspoloženije. 

Žurba, neispavanost i glad često dodatno pojačavaju napetost, pa je dobro ostaviti dovoljno vremena za dolazak, pauze i nepredviđene situacije.

* Prije puta korisno je provjeriti: 

- Je li smještaj miran i dovoljno predvidljiv za dijete? 

- Možete li pripremiti ili nabaviti hranu koju dijete inače jede? 

- Ima li u blizini ljekarna, ambulanta ili mirno mjesto za predah? 

- Možete li unaprijed dogovoriti dodatnu pomoć u prijevozu?

- Imate li plan B ako dijete postane preopterećeno ili iscrpljeno?

* Pripremite dijete unaprijed 

Djeci s teškoćama u razvoju često puno znači kada znaju što ih čeka. 

Čak i kada ne mogu u potpunosti razumjeti sve detalje, osjećaj predvidljivosti može im dati više sigurnosti. 

Zato je dobro nekoliko dana prije puta polako uvoditi informacije. Recite djetetu kamo idete, kako ćete putovati, koliko će put trajati i što će se događati kada stignete. 

Ne treba pretjerivati s informacijama, ali jasna i jednostavna najava može puno pomoći. Nekoj djeci odgovaraju slike, fotografije, kratki rasporedi ili male “priče” o putovanju. 

Drugoj više pomaže da kod kuće uvježbaju pojedine korake, primjerice pakiranje, sjedenje vezano, nošenje slušalica ili čekanje.

* Možete isprobati i ove male korake: 

- Napravite jednostavan raspored puta slikama ili kratkim natuknicama. 

- Najavite promjene dovoljno rano, ali ne prerano ako to djetetu stvara dodatnu napetost. 

- Koristite kratke i jasne rečenice. 

- Pokažite djetetu fotografije smještaja, vozila ili mjesta na koje idete. - Uvježbajte situacije koje bi mogle biti izazovne. 

*Spakirajte ono što djetetu pruža sigurnost. 

 Kad putujete s djetetom s dodatnim potrebama, nije najvažnije imati puno stvari — nego imati prave stvari. 

Zato je dobro unaprijed složiti mali “putni komplet podrške”, odnosno sve ono što djetetu može pomoći da se osjeća sigurnije, mirnije i ugodnije. 

To mogu biti lijekovi, medicinska dokumentacija, omiljene grickalice, voda, rezervna odjeća, maramice, ali i predmeti koji djetetu pomažu u regulaciji. Nekome će to biti dekica ili omiljena igračka, nekome slušalice, knjiga, žvakalica ili tablet sa sadržajem koji voli.

* Dobro je imati pri ruci: 

- lijekove i terapiju u dovoljnoj količini 

- medicinsku dokumentaciju i važne kontakte 

- poznate grickalice i piće 

- predmete za smirenje i senzornu regulaciju 

- rezervnu odjeću i higijenske potrepštine 

- komunikacijska pomagala ako ih dijete koristi 

- mali vizualni raspored ili kartice za komunikaciju

* Tijekom puta usporite koliko treba

I kad se sve dobro isplanira, mogu se dogoditi nepredviđene situacije. Dijete može biti umornije nego inače, može mu zasmetati buka, gužva ili dugo čekanje. U takvim trenucima najvažnije je ne držati se plana pod svaku cijenu.

Ponekad je veći uspjeh stati, predahnuti i prilagoditi tempo nego “izgurati” plan do kraja. Ako primijetite prve znakove da je djetetu teško — nemir, pojačanu osjetljivost, povlačenje, razdražljivost ili traženje poznatih predmeta — pokušajte reagirati što ranije.