
U ovom članku govorit ćemo o samostalnosti osoba s intelektualnim teškoćama.Kako se razvija samostalnost kod osoba s intelektualnim i kako kvalitetno razvijenioblici samostalnosti mogu pomoći kroz što samostalniji život u zajednici.
Samostalnost je jedna od temeljnih vrijednosti suvremenog društva. Ona podrazumijeva mogućnost osobe da sudjeluje u donošenju odluka koje se odnose na njezin život, da izražava vlastite želje i potrebe, preuzima odgovornost u skladu sa svojim mogućnostima te ostvaruje što veću kontrolu nad svakodnevnim životom. Kada se govori o osobama s intelektualnim teškoćama, pitanje samostalnosti dobiva posebno značenje jer se u društvu još uvijek često susreću predrasude prema kojima je intelektualno funkcioniranje izravno povezano s nesposobnošću za samostalan život.
Takav pristup zanemaruje činjenicu da samostalnost nijekategorija „sve ili ništa“, nego kontinuum koji se može razvijati i podržavati tijekom cijeloga života.
Osobe s intelektualnim teškoćama razlikuju se u sposobnostima, potrebama, interesima,osobnim iskustvima i razini potrebne podrške. Neke osobe mogu živjeti potpuno samostalno uz povremenu podršku, dok će drugima biti potrebna svakodnevna ili intenzivnija pomoć u pojedinim područjima života. Pri tome potreba za podrškom ne znači gubitak osobnosti, dostojanstva ili prava na odlučivanje. Naprotiv, suvremeni pristup intelektualnim teškoćamasve više polazi od načela da cilj podrške nije učiniti osobu ovisnom o sustavu ili drugima,nego joj omogućiti da uz odgovarajuću podršku razvije i koristi vlastite sposobnosti tesudjeluje u životu zajednice u najvećoj mogućoj mjeri.