SOCIJALNA ANAMNZA I NJEZINA VAŽNOST KOD UTVRĐENJA INVALIDITETA I TEŠKOĆA U RAZVOJU
U ovom članku govorit ćemo o socijalnoj anamnezi i njezinoj važnosti kod utvrđivanjainvaliditeta kod djece. Zašto je važna i kako točno odrađena socijalna anamnezamože olakšati postupak utvrđivanja i invaliditeta kod djece.
Socijalna anamneza predstavlja jedan od temeljnih instrumenata socijalnog rada ineizostavan je dio postupaka procjene životnih okolnosti pojedinca i njegove obitelji.
Iako se u javnosti često govori o medicinskoj dokumentaciji, dijagnostičkim nalazima imišljenjima liječnika kada se raspravlja o invaliditetu ili teškoćama u razvoju, znatnose rjeđe ističe važnost socijalne anamneze kao dokumenta koji pruža cjelovitu slikusvakodnevnog funkcioniranja osobe u njezinu prirodnom okruženju.
Upravo zatosocijalna anamneza ima iznimnu vrijednost u postupcima utvrđivanja invaliditeta,procjene potreba za različitim oblicima podrške te ostvarivanja prava iz sustavasocijalne skrbi, obrazovanja, zdravstva i drugih područja koja su usmjerena na zaštituosoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.
Suvremeni pristup invaliditetu temelji se na razumijevanju da invaliditet nije isključivoposljedica zdravstvenog stanja ili dijagnoze, već rezultat međudjelovanjazdravstvenih obilježja osobe i prepreka koje postoje u njezinu okruženju.
Osoba sistom dijagnozom može imati potpuno različite mogućnosti sudjelovanja usvakodnevnom životu, ovisno o dostupnosti podrške, obiteljskim okolnostima,ekonomskom statusu, pristupačnosti zajednice, obrazovanju i brojnim drugimčimbenicima.
Upravo zbog toga procjena ne može biti ograničena samo namedicinsku dokumentaciju.
Potrebno je sagledati osobu kao cjelinu, njezinesposobnosti, ograničenja, potencijale, životne uvjete i mrežu podrške. U tomesocijalna anamneza ima nezamjenjivu ulogu.
Socijalna anamneza je stručni dokument koji izrađuje socijalni radnik prikupljanjempodataka kroz razgovor s osobom, članovima obitelji, skrbnicima te, prema potrebi,drugim stručnjacima i institucijama.
Osim razgovora, socijalni radnik koristineposredno opažanje, analizu postojeće dokumentacije i, kada je potrebno, obilazakdoma ili druge oblike terenskog rada.
Cilj nije samo evidentirati činjenice negorazumjeti kako osoba funkcionira u svakodnevnom životu, s kojim se izazovimasusreće i koje resurse ima na raspolaganju.
U socijalnoj anamnezi prikupljaju se podaci o sastavu obitelji, stambenim uvjetima,obrazovanju, zaposlenju, ekonomskom statusu, zdravstvenim okolnostima, odnosimaunutar obitelji, dostupnosti podrške, mogućnostima uključivanja u zajednicu te osvakodnevnom funkcioniranju osobe.
Posebna se pozornost posvećuje sposobnostiobavljanja aktivnosti svakodnevnog života, samostalnosti u brizi o sebi, komunikaciji,kretanju, učenju, socijalnim odnosima i sudjelovanju u različitim životnim područjima.
Time socijalna anamneza nadopunjuje medicinsku dokumentaciju pružajućiinformacije koje se često ne mogu iščitati iz liječničkih nalaza.
Kod djece s teškoćama u razvoju socijalna anamneza omogućava razumijevanjenačina na koji teškoće utječu na svakodnevni život djeteta i njegove obitelji.
Dijagnoza sama po sebi ne govori dovoljno o tome kako dijete komunicira svršnjacima, koliko je samostalno, kako funkcionira u vrtiću ili školi, kakvu podrškutreba tijekom igre, učenja ili obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Dvoje djece s istomdijagnozom mogu imati potpuno različite razvojne potrebe, različitu razinusamostalnosti i različite mogućnosti uključivanja u odgojno-obrazovni proces.
Socijalna anamneza omogućuje upravo takvo individualizirano sagledavanje svakogdjeteta.
Istodobno, procjena obuhvaća i položaj obitelji. Roditelji djece s teškoćama u razvojučesto se suočavaju s brojnim izazovima, od organizacije svakodnevne skrbi, čestihodlazaka na terapije i specijalističke preglede do financijskih opterećenja i potrebe zausklađivanjem poslovnog i obiteljskog života.
U pojedinim slučajevima jedan roditeljmora smanjiti radno vrijeme ili potpuno napustiti zaposlenje kako bi mogao pružatipotrebnu skrb djetetu.
Takve okolnosti značajno utječu na kvalitetu života cijeleobitelji te predstavljaju važne podatke u postupcima procjene potreba zaodgovarajućim pravima i uslugama.
Kod odraslih osoba s invaliditetom socijalna anamneza omogućuje procjenu stupnja samostalnosti, mogućnosti zapošljavanja, potrebe za pomoći druge osobe, dostupnosti neformalne i formalne podrške te razine uključenosti u društveni život. Invaliditet ne utječe samo na zdravstveno stanje nego i na mogućnost obrazovanja, rada, ostvarivanja prihoda, mobilnosti, stanovanja i sudjelovanja u zajednici. Upravo zato procjena mora obuhvatiti sve životne okolnosti koje mogu utjecati na kvalitetu života osobe.
Jedna od najvećih vrijednosti socijalne anamneze jest njezin individualni pristup.
Umjesto da se osoba promatra kroz dijagnozu ili administrativnu kategoriju, ona sepromatra kroz vlastiti život, potrebe i potencijale. Takav pristup u skladu je sasuvremenim načelima socijalnog rada i međunarodnim dokumentima kojinaglašavaju poštivanje ljudskog dostojanstva, prava na samoodređenje iravnopravno sudjelovanje u društvu.
Socijalna anamneza ne traži samo ono štoosoba ne može učiniti nego jednako tako prepoznaje ono što može, resurse kojeposjeduje i mogućnosti daljnjeg razvoja.
Važnost socijalne anamneze posebno dolazi do izražaja u postupcima vještačenja.
U Republici Hrvatskoj postupci ostvarivanja brojnih prava temelje se na jedinstvenom tijelu vještačenja koje procjenjuje funkcionalne sposobnosti osobe i njezine potrebe. Medicinska dokumentacija predstavlja važan dio postupka, ali nije jedini izvor informacija. Stručna procjena socijalnog radnika omogućuje vještacima bolje razumijevanje svakodnevnog funkcioniranja osobe, njezina obiteljskog okruženja i stvarnih posljedica zdravstvenog stanja na kvalitetu života. Time se povećava objektivnost procjene i smanjuje mogućnost donošenja odluka koje bi bile utemeljene isključivo na dijagnozi.
Posebno je važno razumjeti razliku između dijagnoze i funkcionalnog statusa.
Dijagnoza označava medicinski utvrđeno zdravstveno stanje, dok funkcionalni statusopisuje kako osoba živi s tim stanjem i koliko ono utječe na njezine svakodnevne aktivnosti. Dvije osobe s istom dijagnozom mogu imati potpuno različite razine funkcioniranja.
Jedna može biti potpuno samostalna uz minimalnu podršku, dok
druga može trebati svakodnevnu pomoć u osnovnim životnim aktivnostima. Upravo te razlike socijalna anamneza čini vidljivima.
Osim u ostvarivanju prava, socijalna anamneza ima važnu ulogu u planiranjusocijalnih usluga. Kvalitetna procjena potreba omogućuje odabir odgovarajućih oblikapodrške, poput osobne asistencije, psihosocijalne podrške, rane razvojne podrške,pomoći u kući, organiziranog stanovanja, savjetovanja ili drugih socijalnih usluga.
Ako procjena nije dovoljno detaljna, postoji opasnost da osoba dobije uslugu koja neodgovara njezinim stvarnim potrebama ili da ostane bez potrebne podrške.
Socijalna anamneza ima preventivnu vrijednost jer omogućuje rano prepoznavanjerizika koji mogu dovesti do pogoršanja socijalnog položaja osobe ili obitelji.
To mogubiti siromaštvo, socijalna izolacija, narušeni obiteljski odnosi, opterećenost članovaobitelji brigom o osobi s invaliditetom, nepristupačnost okruženja ili nedostatakdostupnih usluga. Pravodobnim prepoznavanjem takvih okolnosti moguće je planiratiintervencije koje će spriječiti dodatne teškoće i unaprijediti kvalitetu života.
Posebnu pozornost potrebno je posvetiti činjenici da socijalna anamneza nijejednokratni dokument.
Životne okolnosti mijenjaju se tijekom vremena, kao i potrebeosobe. Dijete raste i razvija se, odrasla osoba može izgubiti ili steći određenefunkcionalne sposobnosti, članovi obitelji stare, mijenja se zaposlenost, mjestostanovanja ili dostupnost podrške.
Zbog toga socijalna anamneza treba odražavatiaktualno stanje te se prema potrebi dopunjavati novim podacima.
Izrada kvalitetne socijalne anamneze zahtijeva visoku razinu stručnosti socijalnogradnika.
Osim poznavanja zakonodavnog okvira i sustava socijalne skrbi, potrebno jerazvijeno znanje iz područja psihologije, razvoja djeteta, komunikacijskih vještina,metodologije socijalnog rada, etike i ljudskih prava. Socijalni radnik mora uspostavitiodnos povjerenja s osobom i obitelji kako bi dobio vjerodostojne informacije teistodobno zadržati profesionalnu objektivnost prilikom procjene.
Etička načela zauzimaju posebno mjesto u izradi socijalne anamneze. Prikupljenipodaci često se odnose na vrlo osjetljive dijelove privatnog života pojedinca i njegoveobitelji. Zato je nužno poštovati načela povjerljivosti, zaštite osobnih podataka,informiranog pristanka i dostojanstva svake osobe. Informacije se prikupljajuisključivo u svrhu stručne procjene, a njihovo korištenje mora biti u skladu sazakonskim propisima i profesionalnim standardima.
Važno je naglasiti da socijalna anamneza nije popis problema.
Ona jednako takoidentificira zaštitne čimbenike, sposobnosti, interese i izvore podrške koji mogupridonijeti boljoj kvaliteti života.
Primjerice, snažna podrška obitelji, dobra suradnja saškolom, razvijene socijalne vještine ili dostupnost lokalnih usluga mogu značajnoublažiti posljedice invaliditeta i povećati mogućnosti uključivanja u zajednicu.
Takavpristup usmjeren na snage osobe danas predstavlja jedno od temeljnih načelasuvremenog socijalnog rada.
Sve se više naglašava važnost interdisciplinarne suradnje u procjeni osoba sinvaliditetom i djece s teškoćama u razvoju. Nijedna struka ne može samostalno datipotpunu sliku potreba osobe.
Liječnici procjenjuju zdravstveno stanje, psiholozikognitivno i emocionalno funkcioniranje, edukacijski rehabilitatori razvojne
sposobnosti i potrebe za rehabilitacijom, logopedi komunikacijske sposobnosti, radniterapeuti svakodnevno funkcioniranje, dok socijalni radnici procjenjuju socijalneokolnosti, mrežu podrške i životno okruženje.
Tek povezivanjem svih stručnihprocjena moguće je donijeti kvalitetne odluke koje će biti u najboljem interesu osobe.
U zadnje vrijeme značajno se promijenio način razmišljanja o invaliditetu.
Umjestonaglašavanja ograničenja, sve se više govori o pravima, mogućnostima i uklanjanjuprepreka koje onemogućavaju ravnopravno sudjelovanje u društvu.
Takav pristuppodrazumijeva da se osoba ne promatra kao pasivni korisnik pomoći nego kaoaktivni sudionik vlastitog života.
Socijalna anamneza upravo omogućuje da se čujeglas osobe i njezine obitelji te da njihove potrebe i iskustva postanu sastavni diostručne procjene.
Važno je istaknuti i da socijalna anamneza može pridonijeti boljem razumijevanjudruštvenih nejednakosti. Dvije osobe s jednakim zdravstvenim teškoćama neće imatijednake mogućnosti ako jedna živi u pristupačnoj sredini s razvijenim uslugama podrške, a druga u području gdje takvih usluga nema. Razlike u prihodima, obrazovanju, prometnoj povezanosti, dostupnosti zdravstvene zaštite i socijalnih usluga mogu značajno utjecati na mogućnost ostvarivanja prava i kvalitetu života. Upravo zato socijalna anamneza omogućuje sagledavanje šireg društvenog konteksta u kojem osoba živi.
Za građane koji prvi put prolaze postupak ostvarivanja prava često je teško razumjetizašto je potrebno odgovarati na brojna pitanja koja se ne odnose izravno nadijagnozu. Međutim, upravo ti podaci omogućuju stručnjacima razumijevanjesvakodnevnih izazova s kojima se osoba susreće.
Cilj nije administrativno prikupljanje informacija nego donošenje pravedne i individualizirane procjene koja će najbolje odražavati stvarne potrebe osobe.
Kada je socijalna anamneza izrađena kvalitetno, ona postaje vrijedan stručnidokument koji može koristiti različitim institucijama uključenima u pružanje podrške.
Ona olakšava međusobnu suradnju stručnjaka, smanjuje potrebu za ponavljanjemistih informacija u različitim postupcima te doprinosi kontinuitetu skrbi. Istodobnoomogućuje osobi i njezinoj obitelji da budu prepoznati kroz svoje stvarne potrebe, ane samo kroz administrativne kategorije ili medicinske dijagnoze.
Iz svega navedenog može se zaključiti da socijalna anamneza predstavlja mnogoviše od formalnog dijela dokumentacije.
Ona je temelj sveobuhvatnog razumijevanjaosobe, njezinih životnih okolnosti i mogućnosti sudjelovanja u društvu.
U postupcimautvrđivanja invaliditeta i teškoća u razvoju njezina je uloga nezamjenjiva jer povezujemedicinske činjenice sa stvarnim životom osobe. Takav pristup omogućujepravednije odlučivanje, kvalitetnije planiranje podrške i učinkovitije ostvarivanje prava. U društvu koje nastoji osigurati jednake mogućnosti za sve građane, socijalna anamneza ostaje jedan od ključnih stručnih alata koji doprinosi zaštiti ljudskih prava, socijalnoj uključenosti i unapređenju kvalitete života osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju te njihovih obitelji.
