U ovom članku govorit ćemo socijalnoj sigurnosti osoba s invaliditetom. Zašto je socijalna sigurnost važna za osobe s invaliditetom, kakav utjecaj može imati na kvalitetu života i zašto je važno da osobe s invaliditetom žive u stabilnoj okolini neka su od pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti u ovom članku.
Socijalna sigurnost predstavlja jedno od temeljnih načela suvremenih demokratskih država i važan je pokazatelj stupnja društvene solidarnosti, razvijenosti sustava socijalne zaštite te poštovanja ljudskih prava. Njezina je osnovna svrha osigurati svakom pojedincu dostojanstven život, osobito u situacijama kada zbog bolesti, invaliditeta, starosti, nezaposlenosti ili drugih okolnosti nije u mogućnosti samostalno ostvarivati prihode ili zadovoljiti osnovne životne potrebe. U tom kontekstu osobe s invaliditetom predstavljaju jednu od društvenih skupina kojoj je potreban posebno razvijen i učinkovit sustav socijalne sigurnosti, ne zbog njihove različitosti, već zbog prepreka koje im društvo često postavlja.
Razumijevanje socijalne sigurnosti osoba s invaliditetom tijekom posljednjihdesetljeća značajno se promijenilo. Nekada se invaliditet promatrao gotovo isključivo kroz medicinsku perspektivu, pri čemu se naglasak stavljao na zdravstveno stanje pojedinca i njegova ograničenja. Takav pristup rezultirao je sustavima koji su osobe s invaliditetom često promatrali kao korisnike pomoći, pasivne primatelje socijalnih naknada ili osobe koje nisu sposobne ravnopravno sudjelovati u društvenom životu. Razvojem međunarodnog prava ljudskih prava i suvremenih socijalnih politika sve se više prihvaća socijalni model invaliditeta, prema kojem prepreke nisu prvenstveno posljedica zdravstvenog stanja pojedinca, već neprilagođenog društvenog okruženja koje onemogućuje ravnopravno sudjelovanje.
Takav pristup potvrđen je i donošenjem Konvencije Ujedinjenih naroda o pravimaosoba s invaliditetom, koja predstavlja najvažniji međunarodni dokument u područjuzaštite prava osoba s invaliditetom. Konvencija polazi od pretpostavke da osobe sinvaliditetom imaju jednaka ljudska prava kao i svi drugi građani te da države imajuobvezu ukloniti prepreke koje onemogućuju njihovo puno sudjelovanje u društvu.
Time se socijalna sigurnost više ne promatra samo kao pitanje materijalne pomoći,nego kao dio šireg sustava ostvarivanja ljudskih prava, jednakih mogućnosti,nediskriminacije i socijalne uključenosti.
Socijalna sigurnost osoba s invaliditetom obuhvaća čitav niz međusobno povezanihprava, usluga i mjera kojima se nastoji osigurati primjerena kvaliteta života.
U njezinoostvarivanje uključeni su sustavi socijalne skrbi, zdravstvene zaštite, mirovinskog osiguranja, obrazovanja, zapošljavanja, profesionalne rehabilitacije, pristupačnosti javnih usluga, prijevoza, stanovanja te različitih oblika podrške u svakodnevnom životu. Stoga se socijalna sigurnost ne može promatrati isključivo kroz prizmu novčanih naknada, nego kao sveobuhvatan sustav koji omogućava neovisno življenje, ravnopravno sudjelovanje i ostvarivanje svih drugih ljudskih prava.
Jedno od temeljnih obilježja suvremenih sustava socijalne sigurnosti jestindividualizirani pristup. Invaliditet nije jedinstveno stanje niti sve osobe sinvaliditetom imaju jednake potrebe.
Razlike postoje s obzirom na vrstu invaliditeta,
stupanj funkcionalnih ograničenja, životnu dob, obrazovanje, mjesto stanovanja,obiteljske okolnosti i socioekonomski status. Upravo zato učinkoviti sustavi socijalnesigurnosti nastoje pružiti podršku koja odgovara konkretnim potrebama pojedinca,umjesto primjene univerzalnih i jednako oblikovanih rješenja.
