SOCIJALNA SIGURNOST OSOBA S INVALIDI TETOM

U ovom članku govorit ćemo socijalnoj sigurnosti osoba s invaliditetom. 

Zašto jesocijalna sigurnost važna za osobe s invaliditetom, kakav utjecaj može imati nakvalitetu života i zašto je važno da osobe s invaliditetom žive u stabilnoj okolini nekasu od pitanja na koja ćemo pokušati odgovoriti u ovom članku.

Socijalna sigurnost predstavlja jedno od temeljnih načela suvremenih demokratskih država i važan je pokazatelj stupnja društvene solidarnosti, razvijenosti sustava socijalne zaštite te poštovanja ljudskih prava. Njezina je osnovna svrha osigurati svakom pojedincu dostojanstven život, osobito u situacijama kada zbog bolesti, invaliditeta, starosti, nezaposlenosti ili drugih okolnosti nije u mogućnosti samostalno ostvarivati prihode ili zadovoljiti osnovne životne potrebe.   U tom kontekstu osobe s invaliditetom predstavljaju jednu od društvenih skupina kojoj je potreban posebno razvijen i učinkovit sustav socijalne sigurnosti, ne zbog njihove različitosti, već zbog prepreka koje im društvo često postavlja.

Razumijevanje socijalne sigurnosti osoba s invaliditetom tijekom posljednjihdesetljeća značajno se promijenilo. 

Nekada se invaliditet promatrao gotovo isključivokroz medicinsku perspektivu, pri čemu se naglasak stavljao na zdravstveno stanjepojedinca i njegova ograničenja. Takav pristup rezultirao je sustavima koji su osobe sinvaliditetom često promatrali kao korisnike pomoći, pasivne primatelje socijalnihnaknada ili osobe koje nisu sposobne ravnopravno sudjelovati u društvenom životu.

Razvojem međunarodnog prava ljudskih prava i suvremenih socijalnih politika sve seviše prihvaća socijalni model invaliditeta, prema kojem prepreke nisu prvenstvenoposljedica zdravstvenog stanja pojedinca, već neprilagođenog društvenog okruženjakoje onemogućuje ravnopravno sudjelovanje.

Takav pristup potvrđen je i donošenjem Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom, koja predstavlja najvažniji međunarodni dokument u području zaštite prava osoba s invaliditetom. Konvencija polazi od pretpostavke da osobe s invaliditetom imaju jednaka ljudska prava kao i svi drugi građani te da države imaju obvezu ukloniti prepreke koje onemogućuju njihovo puno sudjelovanje u društvu. Time se socijalna sigurnost više ne promatra samo kao pitanje materijalne pomoći, nego kao dio šireg sustava ostvarivanja ljudskih prava, jednakih mogućnosti, nediskriminacije i socijalne uključenosti.

Socijalna sigurnost osoba s invaliditetom obuhvaća čitav niz međusobno povezanihprava, usluga i mjera kojima se nastoji osigurati primjerena kvaliteta života. 

U njezinoostvarivanje uključeni su sustavi socijalne skrbi, zdravstvene zaštite, mirovinskog osiguranja, obrazovanja, zapošljavanja, profesionalne rehabilitacije, pristupačnosti javnih usluga, prijevoza, stanovanja te različitih oblika podrške u svakodnevnom životu. Stoga se socijalna sigurnost ne može promatrati isključivo kroz prizmu novčanih naknada, nego kao sveobuhvatan sustav koji omogućava neovisno življenje, ravnopravno sudjelovanje i ostvarivanje svih drugih ljudskih prava.

Jedno od temeljnih obilježja suvremenih sustava socijalne sigurnosti jestindividualizirani pristup. Invaliditet nije jedinstveno stanje niti sve osobe sinvaliditetom imaju jednake potrebe. 

Razlike postoje s obzirom na vrstu invaliditeta,
stupanj funkcionalnih ograničenja, životnu dob, obrazovanje, mjesto stanovanja,obiteljske okolnosti i socioekonomski status. 

Upravo zato učinkoviti sustavi socijalnesigurnosti nastoje pružiti podršku koja odgovara konkretnim potrebama pojedinca,umjesto primjene univerzalnih i jednako oblikovanih rješenja.

Važno mjesto u sustavu socijalne sigurnosti zauzimaju novčane naknade kojima senastoji ublažiti povećani rizik od siromaštva. 

Brojna istraživanja pokazuju da osobe sinvaliditetom imaju znatno veći rizik od siromaštva u odnosu na opću populaciju.Razlozi su višestruki. 

Mnoge osobe zbog zdravstvenog stanja nisu u mogućnostiraditi puno radno vrijeme ili uopće sudjelovati na tržištu rada. Istodobno, život sinvaliditetom često podrazumijeva dodatne troškove koji nisu prisutni kod drugihgrađana. 

To uključuje troškove lijekova, medicinskih pomagala, rehabilitacije,prijevoza, prilagodbe stambenog prostora, osobne asistencije, posebne prehrane,komunikacijskih pomagala ili drugih oblika podrške. 

Stoga jednaki prihodi ne značenužno i jednaki životni standard.

Novčane naknade predstavljaju važan instrument socijalne politike jer omogućujupokrivanje dijela tih povećanih troškova. 

Međutim, njihova svrha nije zamijenitimogućnost rada niti osobe s invaliditetom učiniti trajno ovisnima o sustavu socijalnezaštite. Suvremeni pristupi naglašavaju da socijalna sigurnost treba biti potporasamostalnosti, a ne zamjena za uključivanje u društvo. 

Drugim riječima, financijskapomoć treba omogućiti osobi da lakše sudjeluje u obrazovanju, zapošljavanju,kulturnom životu i drugim društvenim aktivnostima.

Jednako važnu ulogu imaju socijalne usluge. 

Za mnoge osobe s invaliditetom upravodostupnost kvalitetnih usluga predstavlja ključni preduvjet samostalnog života.

Osobna asistencija omogućuje korisnicima veću neovisnost u obavljanjusvakodnevnih aktivnosti, donošenju vlastitih odluka i sudjelovanju u zajednici.

Organizirano stanovanje uz podršku omogućuje život izvan institucionalnih oblikaskrbi, dok usluge rane razvojne podrške, psihosocijalne pomoći, rehabilitacije isavjetovanja pružaju podršku tijekom različitih životnih razdoblja.

Posebnu važnost ima proces deinstitucionalizacije koji posljednjih desetljeća predstavlja jedan od ključnih ciljeva europskih socijalnih politika. 

Umjesto dugotrajnog smještaja u ustanove, naglasak se stavlja na razvoj usluga u lokalnoj zajednici koje omogućuju život u vlastitom domu ili manjim stambenim zajednicama uz odgovarajuću stručnu podršku. Takav pristup pokazao je da osobe s invaliditetom ostvaruju višu kvalitetu života kada imaju mogućnost donositi vlastite odluke, održavati društvene kontakte i aktivno sudjelovati u zajednici.

Neovisan život pritom ne znači da osoba sve aktivnosti obavlja samostalno. Onopodrazumijeva mogućnost izbora, kontrolu nad vlastitim životom i dostupnostpodrške kada je ona potrebna. 

Upravo zato razvoj usluga u zajednici predstavljajedno od najvažnijih obilježja suvremenih sustava socijalne sigurnosti.