ČLANCI NA TEME IZ ŽIVOTA OSOBA  SINVALIDITETOM  #posao

U ovom članku obratiti ćemo pozornost na zapošljavanje osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada . Prije nego se upoznamo sa mogućnostima zapošljavanja osoba s invaliditetom ( u daljnjem tekstu OSI) na otvorenom tržištu rada objasniti ćemo pojam otvorenog tržišta rada . Otvoreno tržište rada predstavlja tržište rada na kojem se ponuda i potražnja izjednačavaju . Ponudu poslova podrazumijeva grupu radnika koji su spremni  i sposobni raditi te ponude poslodavaca (državnog , javnog i privatnog sektora) koji potražuju radnike (radnice) .   

Tržište rada je od velike važnosti za cjelokupno društvo , nezakonitosti uvelike utječu na gospodarski rast zemlje , suprotno nezaposlenost predstavlja socijalne i ekonomske troškove. Spominjući zapošljavanje osoba s invaliditetom važno je napomenuti kako i one imaju odnosno bi trebale imati pravo zapošljavanja na otvorenom tržištu rada uz prednost no pod jednakim uvjetima . 

Tržište rada je od velike važnosti za cjelokupno društvo , nezakonitosti uvelike utječu na gospodarski rast zemlje , suprotno nezaposlenost predstavlja socijalne i ekonomske troškove. Spominjući zapošljavanje osoba s invaliditetom važno je napomenuti kako i one imaju odnosno bi trebale imati pravo zapošljavanja na otvorenom tržištu rada uz prednost no pod jednakim uvjetima . 

ZAPOŠLJAVANJE  UZ PREDNOST POD JEDNAKIM UVIJETIMA podrazumijeva da osobe s invaliditetom ispunjavaju sve uvijete navedene u odnosu na zapošljavanje i jednako dobrim rezultatima u pismenom i ili usmenom testiranju ( važno je spomenuti kako se pismena testiranja u većini slučajeva provode prilikom zapošljavanja u državnim institucijama).

Prilikom  prijave za posao osobe s invaliditetom dužne su se pozvati na prednost te predočiti  dokaz o invalidnosti . Dokaz o invalidnosti OSI-i mogu podići  u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 

Kako bi se osoba s invaliditetom  zaposlila na otvorenom tržištu rada jedan od uvjeta je prijava u evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao i ostale nezaposlene osobe.   

HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE 

- Javna ustanova u vlasništvu RH s ciljem rješavanja pitanja u svezi zapošljavanja i nezapošljavanja .                 Središnji ured zavoda u Zagrebu ima zadaću koordinacije i nadzora primjene zakona i drugih propisa zavoda . 

Zadaće središnjeg ureda su;                         

 _ Pračenje , analiza i istraživanje gospodarsko , socijalnih te društvenih zbivanja vezanih uz zapošljavanje i nezaposlenost .                                             

– Predlaže mjere u svrhu unaprjeđivanja zapošljavanja , metodologije i stručnosti područnih ureda te mnoge druge zadaće .                                         

- U sklopu HZZZ-a dostupne su usluge kako za poslodavce tako i za posloprimce (nezaposlene osobe). 

Nezaposlene osobe pa tako i osoba s invaliditetom prijavom u evidenciju zavoda ostvaruju pravo  na raspolaganju prijavu na portal Burza rada ,na  spomenutom portalu se ne mogu pronaći ; ponuda radnih mjesta , objaviti životopis  te pratiti  rezultate prijava na radna mjesta. Osim navedenih na zavodu posloprimci imaju mogućnost uvida u potpore za zapošljavanje / samozapošljavanje kao i stjecanje kvalifikacija , prekvalifikacija  i dokvalifikacija . 

Sve navedeno možete pronaći na : https://www.hzz.hr/usluge/katalog-usluga/ .                                                        

O aktivnim mjerama zapošljavanja  i samozapošljavanja   osoba s invaliditetom biti će riječi u posebnom članku . 

Važno je spomenuti da osobe s invaliditetom imaju mogućnost zatražiti od svog savjetnika /savjetnice „uputnicu „ za procjenu radne sposobnosti  ili preostale radne sposobnosti .    

rocjenu radne sposobnosti obavlja centar za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb o kojem ćemo nešto više u  članku na temu  : „ ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM KROZ PROFESIONALNU REHABILITACIJU .“        https://cprz.hr/            

U suvremenom svijetu, digitalna povezanost otvara vrata novim oblicima rada. Za osobe s invaliditetom, rad od kuće nije samo praktičan – on je prilika da aktivno sudjeluju na tržištu rada, bez prepreka koje često postoje u tradicionalnim radnim okruženjima.

Zašto je rad od kuće važan? 

Osobe s invaliditetom često se susreću s izazovima poput neadekvatne infrastrukture, dugog putovanja na posao ili neosjetljivosti okoline. 

Rad od kuće omogućava: Fleksibilnost – prilagodba radnog prostora vlastitim potrebama. 

Smanjenje stresa – rad u poznatom okruženju, bez pritiska fizičkog dolaska i socijalnih barijera. 

Veće mogućnosti zapošljavanja – digitalni poslovi u IT-u, administraciji, marketingu, dizajnu i drugim sektorima otvaraju nove prilike.

Tehnologija kao saveznik Kvalitetan rad od kuće temelji se na dostupnoj tehnologiji i podršci: 

• Asistivne tehnologije poput čitača ekrana, glasovnog upravljanja i prilagođenih uređaja.
• Platforme za komunikaciju i suradnju (Zoom, Teams, Meet , Slack).
• Online edukacija i mentorstvo prilagođeni potrebama osoba s invaliditetom.

Poticaji i zakonska prava

Poslodavci koji zapošljavaju osobe s invaliditetom često imaju pravo na subvencije, porezne olakšice i financijsku potporu za prilagodbu radnog mjesta. Poznavanje ovih mogućnosti ključno je za uspješnu suradnju i inkluzivno radno okruženje.

Izazovi i rješenja 

Iako rad od kuće ima brojne prednosti, postoje i izazovi: 

• Socijalna izolacija – važno je redovito održavati kontakt s timom i mentorima.
• Organizacija vremena – razvoj vještina upravljanja zadacima ključan je za produktivnost.
• Prilagodba poslova – ponekad je potrebno fleksibilno organizirati zadatke kako bi svi mogli doprinijeti jednako.

Hrvatska i rad od kuće: što kaže zakon 

Hrvatski zakon priznaje i uređuje rad od kuće (remote work), ali s određenim uvjetima: 

•  Poslodavac ne može jednostrano odrediti rad od kuće — to mora biti dogovor s radnikom.
•  Radnik ne može prisiliti poslodavca da mu dopusti remote work, ali može zatražiti rad od kuće iz zdravstvenih razloga ili zbog prilagodbi vezanih uz invaliditet. Poslodavac mora razmotriti takav zahtjev i dati obrazloženi odgovor ako ga odbije.

 To znači da u zakonskom okviru postoji mogućnost rada od kuće kao prilagodbe potrebama radnika s invaliditetom, ali se često svodi na dogovor, a ne na obavezno pravo. 

•  Realno stanje za osobe s invaliditetom u praksi
•  Pritužbe pokazuju da osobe s invaliditetom teško ostvaruju rad od kuće čak i kada je priroda posla pogodna za takav način rada.

Praćenje pritužbi Pravobranitelja za osobe s invaliditetom pokazuje da su upravo zahtjevi za rad od kuće — kad bi to puno olakšalo rad i kvalitetu života — često odbijeni bez stvarnog razumijevanja individualnih potreba radnika.

Drugim riječima, iako zakon to omogućava, poslodavci često ne prepoznaju ili ne žele prihvatiti rad od kuće kao razumnu prilagodbu. - Izazovi tržišta rada u Hrvatskoj - Velik broj tvrtki još uvijek ne zapošljava osobe s invaliditetom — istraživanje za Međunarodni dan osoba s invaliditetom pokazalo je da 69 % tvrtki u Hrvatskoj ne zapošljava osobe s invaliditetom uopće.

Osobe s invaliditetom često dulje traže posao i osjećaju diskriminaciju tijekom natječajnog procesa.  

Iako postoje zakonske kvote i poticaji za zapošljavanje osoba s invaliditetom, mnoge tvrtke njih ne koriste, ili koriste zamjenske oblike ispunjenja kvote umjesto stvarnog zapošljavanja.  

Prilike za napredak  

Postoje pozitivni pomaci: HZZ je pokrenuo posebnu web stranicu za podršku osobama s invaliditetom na tržištu rada, s tražilicom poslova i informacijama. Zakonski okvir za remote work omogućava zahtjeve za rad od kuće iz zdravstvenih razloga. Zapošljavanje osoba s invaliditetom bilježi porast u broju zaposlenih iz godine u godinu.               

* U teoriji i zakonu rad od kuće za osobe s invaliditetom postoji i može biti priznat kao razumna prilagodba. 

* U praksi se još uvijek javlja otpor poslodavaca i prepreke u ostvarivanju tog prava iako su potrebe očite. 

Povećanje svjesnosti poslodavaca o prednostima rada od kuće  i bolja primjena zakonskih prava mogla bi u budućnosti znatno poboljšati prilike za osobe s invaliditetom na hrvatskom tržištu rada.

U ovom članku govorit ćemo o tome zašto osobe s invaliditetom i dalje teško dolazedo posla, s kojim se preprekama suočavaju, kako potaknuti poslodavce da dajupriliku osobama s invaliditetom u skladu s njihovim mogućnostima i sposobnostima.

Pravo na rad jedno je od temeljnih ljudskih prava i važan preduvjet za dostojanstvenživot, ekonomsku neovisnost, osobni razvoj i punu društvenu uključenost.     Za većinu ljudi zaposlenje predstavlja mnogo više od izvora prihoda. Ono pruža osjećaj pripadnosti, priliku za ostvarivanje vlastitih potencijala, razvoj socijalnih kontakata i aktivno sudjelovanje u životu zajednice. Međutim, iako suvremena društva sve više naglašavaju važnost jednakih mogućnosti i zabranu diskriminacije, osobe s invaliditetom i dalje se suočavaju sa značajnim preprekama prilikom ulaska na tržište rada.

Unatoč zakonodavnom okviru koji promiče ravnopravnost i brojnim mjeramapoticanja zapošljavanja, statistike i iskustva osoba s invaliditetom pokazuju da jenjihova stopa zaposlenosti i dalje znatno niža u odnosu na ostatak radno sposobnog stanovništva. Mnogi poslodavci još uvijek nisu spremni otvoriti vrata osobama s invaliditetom, dok se velik broj kandidata suočava s predrasudama, neprilagođenim radnim okruženjem ili nedostatkom prilika za obrazovanje i profesionalni razvoj.

Pitanje zapošljavanja osoba s invaliditetom ne odnosi se samo na socijalnu politiku iliispunjavanje zakonskih obveza. 

Riječ je o pitanju ljudskih prava, društveneodgovornosti i gospodarskog razvoja. Svaka osoba posjeduje određene sposobnosti, znanja, vještine i potencijale koji mogu pridonijeti radnoj sredini i zajednici. 

Kada se osobama s invaliditetom uskraćuje prilika za rad isključivo zbog njihovog invaliditeta, društvo gubi vrijedne ljudske resurse, a pojedinci ostaju uskraćeni za mogućnost ostvarivanja vlastitih potencijala.

Glavni razlog zbog kojeg osobe s invaliditetom i dalje teško dolaze do zaposlenja ležiu činjenici da se invaliditet često promatra kroz prizmu ograničenja, a ne kroz prizmusposobnosti. U mnogim situacijama fokus se stavlja na ono što osoba ne možeučiniti, umjesto na ono što može. 

Takav pristup stvara prepreke koje često nisuposljedica samog invaliditeta, već društvenih stavova i uvjerenja.

Jedan od najizraženijih problema jesu stereotipi i predrasude prisutni među dijelomposlodavaca i šire javnosti. Još uvijek postoje uvjerenja da su osobe s invaliditetommanje produktivne, da češće izostaju s posla, da zahtijevaju značajne prilagodberadnog mjesta ili da predstavljaju dodatni financijski teret za poslodavca. Takvauvjerenja najčešće nisu utemeljena na činjenicama niti na stvarnim iskustvima.Brojna istraživanja i praksa pokazuju da osobe s invaliditetom često iskazuju visokurazinu motivacije, odgovornosti, lojalnosti i predanosti radu. 

Mnogi poslodavci koji suzaposlili osobe s invaliditetom ističu upravo njihove profesionalne kvalitete,pouzdanost i predanost radnim zadacima.

Problem nastaje kada se odluke o zapošljavanju temelje na pretpostavkama umjesto na procjeni stvarnih kompetencija kandidata.    

U takvim okolnostima osobe sinvaliditetom često ni ne dobiju priliku predstaviti svoje znanje, iskustvo i sposobnosti.
Nerijetko se događa da kandidat bude odbijen već pri samom pregledu životopisa ilitijekom razgovora za posao, čim poslodavac sazna za postojanje invaliditeta.

Osim predrasuda, značajnu prepreku predstavlja i nedovoljna pristupačnost radnogokruženja. 

Iako se posljednjih godina ulažu napori u uklanjanje arhitektonskihprepreka, brojna radna mjesta i dalje nisu prilagođena osobama s različitim vrstama

invaliditeta. Nepristupačne zgrade, nedostatak dizala, neprilagođeni sanitarni čvorovi,neodgovarajuća informatička oprema ili nedostatak komunikacijske podrške moguonemogućiti osobi da ravnopravno obavlja posao za koji je kvalificirana.

Važno je naglasiti da pristupačnost ne koristi samo osobama s invaliditetom.Prilagođeni prostori, jasna komunikacija i fleksibilni oblici rada često doprinosekvalitetnijem radnom okruženju za sve zaposlenike. 

Kada se pristupačnost promatrakao ulaganje u kvalitetu radnog mjesta, a ne kao trošak, otvaraju se mogućnosti zastvaranje uključivijeg i učinkovitijeg radnog okruženja.

Dodatni izazov predstavlja obrazovni put osoba s invaliditetom. Iako su ostvareniznačajni pomaci u području inkluzivnog obrazovanja, mnoge osobe tijekomškolovanja nailaze na prepreke koje mogu utjecati na njihove buduće mogućnostizapošljavanja. Nedostatak prilagođenih obrazovnih programa, podrške tijekomškolovanja ili pristupa stručnim praksama može rezultirati manjim mogućnostima zastjecanje radnog iskustva i razvoj profesionalnih kompetencija.

Poslodavci često ističu nedostatak radnog iskustva kao razlog nezapošljavanja osoba s invaliditetom. Međutim, pritom se zanemaruje činjenica da mnogi kandidati nisu imali jednake prilike za stjecanje tog iskustva. Stvara se svojevrsni začarani krugu kojem osoba ne može pronaći posao jer nema iskustva, a ne može steći iskustvo jer ne može pronaći posao.

Još jedan važan čimbenik odnosi se na nedovoljnu informiranost poslodavaca omogućnostima prilagodbe radnog mjesta i dostupnim potporama. 

Mnogi nisuupoznati s financijskim poticajima, subvencijama i stručnom podrškom koja im možebiti dostupna prilikom zapošljavanja osoba s invaliditetom. 

Zbog nedostatkainformacija često precjenjuju troškove prilagodbi i podcjenjuju koristi koje uključivanje osoba s invaliditetom može donijeti organizaciji.

Praksa pokazuje da su prilagodbe radnog mjesta često jednostavne i financijskiprihvatljive. 

U nekim slučajevima dovoljne su manje organizacijske promjene,prilagodba radnog vremena, korištenje pomoćne tehnologije ili prilagođavanje načinakomunikacije. 

Koristi koje proizlaze iz zapošljavanja motiviranih i kompetentnihzaposlenika nerijetko višestruko nadmašuju ulaganja potrebna za prilagodbu.

Poseban problem predstavlja i pojava prikrivene diskriminacije. Iako je otvorenadiskriminacija zakonom zabranjena, osobe s invaliditetom ponekad se suočavaju sasuptilnim oblicima isključivanja. 

To može uključivati nedobivanje prilike zanapredovanje, izostavljanje iz edukacija, pretpostavku da nisu zainteresirane zazahtjevnije zadatke ili donošenje odluka bez njihovog sudjelovanja. 

Takve situacijemogu negativno utjecati na profesionalni razvoj i osjećaj pripadnosti radnoj zajednici.

Važno je razumjeti da osobe s invaliditetom nisu homogena skupina. Invaliditet možebiti tjelesni, senzorički, intelektualni, psihosocijalni ili kombinirani, a potrebe imogućnosti pojedinaca znatno se razlikuju. 

Upravo zato nije moguće donositiopćenite zaključke o radnim sposobnostima osoba s invaliditetom. Svaku osobupotrebno je promatrati individualno, uzimajući u obzir njezine kompetencije, interese,iskustvo i potencijal.

Kada se osobama s invaliditetom pruži prilika za rad, rezultati često potvrđuju daprepreke nisu bile povezane s njihovim sposobnostima, već s nedostatkom prilike.

Brojni primjeri iz prakse pokazuju da osobe s invaliditetom uspješno rade uadministraciji, obrazovanju, zdravstvu, informatičkom sektoru, proizvodnji, trgovini,kulturi, javnoj upravi i mnogim drugim područjima. 

Razvoj tehnologije dodatno jeproširio mogućnosti zapošljavanja kroz rad na daljinu, fleksibilne oblike rada ikorištenje asistivnih tehnologija.

Zapošljavanje osoba s invaliditetom ne treba promatrati kao čin dobre volje ilihumanosti. 

Takav pristup može biti jednako problematičan kao i diskriminacija jerosobu stavlja u neravnopravan položaj. 

Zapošljavanje treba biti rezultat procjenekompetencija, znanja i potencijala kandidata. 

Osobe s invaliditetom ne tražepovlastice, već jednake mogućnosti za sudjelovanje na tržištu rada.

Istodobno, potrebno je graditi kulturu uključivosti u kojoj će različitosti biti prepoznatekao vrijednost. Organizacije koje njeguju raznolikost često ostvaruju bolje rezultatejer okupljaju zaposlenike različitih iskustava, perspektiva i načina razmišljanja.

Uključivanje osoba s invaliditetom može doprinijeti inovativnosti, boljemrazumijevanju potreba korisnika i stvaranju pozitivne organizacijske kulture.

Odgovornost za poboljšanje položaja osoba s invaliditetom na tržištu rada ne ležisamo na institucijama ili poslodavcima. 

Ona pripada cijelom društvu. Potrebno je kontinuirano raditi na podizanju svijesti, promicanju pozitivnih primjera i razbijanju stereotipa koji još uvijek postoje. Mediji, obrazovne ustanove, organizacije civilnog društva, stručnjaci i sami građani imaju važnu ulogu u stvaranju društva koje prepoznaje sposobnosti umjesto ograničenja.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da teškoće s kojima se osobe s invaliditetomsusreću pri zapošljavanju nisu posljedica isključivo njihovog zdravstvenog stanja iliinvaliditeta. 

Mnogo češće riječ je o preprekama koje stvara društvo kroz predrasude,nedostatak pristupačnosti, neinformiranost i nedovoljno razvijenu kulturu uključivosti.

Upravo zato rješenja treba tražiti u promjeni društvenih stavova, prilagodbi radnihokruženja i stvaranju jednakih prilika za sve građane.

Svaka osoba ima pravo biti vrednovana prema svojim sposobnostima, znanju ipotencijalu. 

Osobe s invaliditetom ne trebaju sažaljenje niti posebne privilegije.

Potrebna im je prilika da pokažu što znaju i mogu. Kada im se ta prilika pruži, koristine ostvaruju samo pojedinci nego i poslodavci, gospodarstvo i društvo u cjelini.

U vremenu kada tržište rada sve više traži kvalificirane i motivirane radnike,zanemarivanje potencijala velikog broja osoba s invaliditetom predstavlja gubitak kojisi moderno društvo ne bi smjelo dopustiti. 

Stvaranje uključivog tržišta rada nije samopitanje zakonske obveze nego i pokazatelj razine društvene odgovornosti,
pravednosti i civilizacijskog razvoja. 

Društvo koje prepoznaje vrijednost svakogpojedinca, bez obzira na invaliditet, društvo je koje gradi temelje za održiviji,pravedniji i uspješniji razvoj za sve svoje članove.