U ovom članku govorit ćemo o interdisciplinarnosti i njezinoj važnosti u razvoju djeces teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom, zašto je ista toliko važna i kakavutjecaj može imati na razvoj djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom.
U suvremenom društvu sve se više naglašava važnost inkluzije, jednakih mogućnostii kvalitete života za sve građane, uključujući djecu s teškoćama u razvoju i osobe sinvaliditetom. Jedan od ključnih pristupa koji omogućuje ostvarivanje tih ciljeva jestinterdisciplinarnost. Riječ je o suradnji stručnjaka različitih profila koji zajedničkiplaniraju, provode i evaluiraju intervencije usmjerene na potrebe pojedinca.
Takav pristup nadilazi ograničenja pojedinačnih disciplina i omogućuje cjelovit pogled narazvoj, funkcioniranje i potencijale osobe.
Interdisciplinarnost nije samo organizacijski model rada, već filozofija koja polazi odpretpostavke da su potrebe djece i osoba s invaliditetom kompleksne, višeslojne imeđusobno povezane. Stoga zahtijevaju koordiniran i usklađen pristup različitihstručnjaka kako bi se postigli optimalni razvojni ishodi.
Djeca s teškoćama u razvoju često imaju potrebe koje obuhvaćaju više područja – odmedicinskih i rehabilitacijskih, preko obrazovnih, do socijalnih i emocionalnih. Naprimjer, dijete s poremećajem iz spektra autizma može istovremeno trebati podrškulogopeda, edukacijskog rehabilitatora, psihologa, radnog terapeuta i učitelja. Akosvaki stručnjak djeluje izolirano, postoji rizik od nedosljednosti u pristupu,dupliciranjaaktivnosti ili čak kontradiktornih intervencija.
Interdisciplinarni tim omogućuje koordinaciju tih različitih stručnih perspektiva.Redovita komunikacija među članovima tima osigurava razmjenu informacija,usklađivanje ciljeva i prilagodbu strategija u skladu s napretkom djeteta. Time sepovećava učinkovitost intervencija i smanjuje opterećenje za dijete i njegovu obitelj.
Važan element interdisciplinarnosti jest i uključivanje obitelji kao ravnopravnogpartnera. Roditelji i skrbnici najbolje poznaju dijete i imaju ključnu ulogu usvakodnevnoj primjeni preporučenih strategija. Kada su uključeni u proces donošenjaodluka, povećava se njihova motivacija, osjećaj kompetentnosti i povjerenje u sustavpodrške.
U obrazovnom sustavu interdisciplinarnost ima posebnu vrijednost.
Učitelji, stručnisuradnici i vanjski stručnjaci trebaju surađivati kako bi se osigurao individualizirani pristup učenju. Individualizirani obrazovni planovi (IOP) ili prilagodbe kurikuluma trebaju biti rezultat zajedničkog rada, a ne pojedinačnih procjena. Na taj način učenik dobiva podršku koja je usklađena s njegovim sposobnostima, interesima i potrebama.
Za osobe s invaliditetom u odrasloj dobi interdisciplinarnost također igra ključnu ulogu.
Ona se očituje u području zapošljavanja, socijalne skrbi, zdravstvene zaštite irehabilitacije. Na primjer, proces profesionalne rehabilitacije uključuje suradnjustručnjaka iz područja medicine rada, psihologije, socijalnog rada i edukacijske rehabilitacije. Cilj je osnažiti osobu za samostalno funkcioniranje i uključivanje natržište rada.
