ZAPOŠLJAVANJE

Radnom sposobnosti se podrazumijeva sposobnost pojedinca za obavljanje određenog posla odnosno da se zapošljava na određenom radnom mjestu.

Radna sposobnost se dijeli na;

1. Potpunu radnu sposobnost – u ovom slučaju osoba je u potpunosti sposobna zarad i može obavljati posao koji odgovara njezinom znanju, vještinama te zdravstvenom stanju bez ikakvog ograničenja. 

2. Djelomična radna sposobnost - kada je riječ o djelomičnoj radnoj sposobnosti osoba može obavljati određene poslove no uz ograničenja ili smanjen opseg rada kao što je rad na pola radnog vremena zbog bolesti, ozljeda ili invaliditeta.    

3. Privremena nesposobnost za rad – privremeni gubitak radne sposobnosti kao što je vrijeme provedenu na bolovanju nakon čega bi se zaposlenik / zaposlenica trebali vratiti na posao.

4. Preostala radna sposobnost – podrazumijeva da osoba unatoč ograničenjima može obavljati prilagođen posao ili lakše radne zadatke5. Trajni gubitak radne sposobnosti – kada osoba više ne može obavljati svoj posao niti nakon liječenja ili rehabilitacije a što nerijetko dovodi do invalidske mirovine. 

Kako bi se znalo u koju kategoriju svrstati pojedinca posebice ako je osoba s invaliditetom potrebno je provesti procjenu radne sposobnosti.

Procjena radne sposobnosti provodi na zahtjev zavoda za zapošljavanje ako je osoba s invaliditetom u evidenciji istoga ili od strane poslodavca ako je osoba zaposlena i traži se prilagodba radnog mjesta ili premještanje na manje zahtjevno radno mjesto.

Procjena radne sposobnosti osoba s invaliditetom prijavljenih u evidenciju zavoda za zapošljavanje.

Ako se nezaposlena osoba s invaliditetom u evidenciji zavoda za zapošljavanje duže vrijeme nije mogla zaposliti zbog zdravstvenog stanja ili želi znati na koji radnim mjestima se može zaposliti poželjno je učiniti procjenu radne sposobnosti. 

Na žalost mnogi savjetnici na zavodu za zapošljavanje nerijetko ili nikada osobama s invaliditetom ne daju informacije da im je na raspolaganju usluga procjene radne sposobnosti već osobe same dolaze do te spoznaje.                      Da bi nezaposlena osoba pristupila procjeni svoje radne sposobnosti i time dobila uvid u mogućnosti zapošljavanja od savjetodavca treba ishoditi uputnicu za postupak procjene. Uputnica za procjenu je obrazac na koje se nalaze osnovni podatci osobe s invaliditetom njegovom trenutačnom zdravstvenom stanju.
Popunjenu uputnicu Hrvatski zavod za zapošljavanje prosljeđuje centru za procjenu radne sposobnosti ili izravno u Zavod za vještačenje ,profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ovo ovisi dali grad u kojem osoba živi ima centar za procjenu radne. sposobnosti koji surađuje sa zavodom za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. 

Kada govorimo o procjeni radne sposobnosti ona podrazumijeva pomni pregled i analizu medicinske dokumentacije te izravni pregled osobe od strane specijalista medicine rada i drugih specijalnosti ovisno o prirodi invalidnosti. S obzirom na to da u zavodu za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (ZOSI) nema dovoljno vještaka i drugog stručnog osoblja postupci vještačenja su dugotrajna a nerijetko se samo vještači na osnovu medicinske dokumentacije što nikao ne smatramo mjerodavnim. Prije Covida osobe s invaliditetom su bile upućivane od strane ZOSI-a u medicinsku ustanovu koja je imala sklopljen ugovor za provedbu vještačenja gdje su obavljeni svi prijeko potrebni specijalistički pregledi te je na osnovu dobivenih nalaza komisija donijela rješenje o radnoj sposobnosti osobe s invaliditetom. Ovisno o nalazu i mišljenju komisije osoba s invaliditetom je ostvarila mogućnost zapošljavanja na otvorenom tržištu rada uz to da poslodavac ostvaruje pogodnosti ako zaposli osobu s invaliditetom. Ukoliko se osoba s invaliditetom nije mogla zaposliti na otvorenom tržištu rada zbog svojeg zdravstvenog stanja na raspolaganju je imala  zapošljavanje u integrativnim radionicama i slično . 

Na žalost malo je poslodavaca na otvorenom tržištu rada koji žele zaposliti osobu s invaliditetom usprkos novčanim poticajima radije će plaćati kazne  za kršenje zakona o zapošljavanju osoba s invaliditetom. 

Ukoliko je osoba s invaliditetom prošla procjenu te ima trajni gubitak radne sposobnost ostvaruje pravo iz sustava socijalne skrbi odnosno inkluzivni dodatak iako na isti imaju pravo i radno sposobne osobe s invaliditetom.

U prethodnom članku

 „ Što je procjena radne sposobnosti i zašto je važna „ objasnili smo što je radna sposobnost . 

Kada govorimo o  zapošljavanju osoba s invaliditetom kod njih je procjena radne sposobnosti od velike pomoći kako bi se dobila informacija o njihovoj radnoj sposobnosti u svrhu zapošljavanja na njima adekvatnim radnim mjestima .

O samoj procjeni tko i kako se ista vrši smo pisali u prethodnom članku u ovom ćemo se osvrnuti na sve veći problem koji uvelike usporava i otežava provedbu procjene a to je nedostatak stručnog osoblja.  U Hrvatskoj se već godinama suočavamo s ozbiljnim problemom – nedostatkom stručnog osoblja zaduženog za procjenu radne sposobnosti. Taj manjak prisutan je u sustavu socijalne skrbi, zdravstva i mirovinskog osiguranja, a najviše pogađa osobe s invaliditetom i kroničnim bolestima kojima je pravovremena i objektivna procjena ključna za ostvarivanje prava na rad, rehabilitaciju ili odgovarajuću naknadu. 

Tko provodi procjenu i zašto je važna? 

Procjenu radne sposobnosti obično provodi multidisciplinarni tim. U njemu se, uz liječnika specijalista medicine rada, nalaze i psiholog, socijalni radnik te po potrebi drugi stručnjaci. Cilj je procijeniti u kojoj mjeri zdravstveno stanje osobe utječe na njezinu mogućnost rada i zapošljavanja. No, u praksi je broj stručnjaka koji obavljaju te procjene daleko manji od stvarnih potreba.  U manjim sredinama, gdje je manjak kadra još izraženiji, gotovo je nemoguće okupiti kompletan tim koji bi mogao provesti kvalitetnu i sveobuhvatnu procjenu. 

Posljedice nedostatka stručnjaka 

Zbog nedostatka stručnog osoblja, osobe kojima je procjena nužna često mjesecima čekaju na termin. To odgađa donošenje odluka i stvara osjećaj nesigurnosti, nepravde i socijalne isključenosti. Nerijetko dolazi i do pogrešnih procjena, što može trajno utjecati na život pojedinca – primjerice, na mogućnost zapošljavanja ili ostvarivanje prava na mirovinu. 

Potrebna sustavna rješenja Rješenje ovog problema zahtijeva koordiniran pristup više resora. Potrebno je: - povećati broj specijalizacija iz medicine rada, 

•  poticati zapošljavanje mladih stručnjaka u javnim ustanovama,
•   osigurati stalne edukacije i stručna usavršavanja,
• razviti bolju suradnju između zdravstva, socijalne skrbi i zapošljavanje

  Samo uz dovoljno educiranih i dostupnih stručnjaka sustav procjene radne sposobnosti može ispuniti svoju osnovnu svrhu – pružiti pravedan, učinkovit i ljudski pristup svakoj osobi koja želi raditi, unatoč svojim ograničenjima.

U Hrvatskoj , sustav procjene radne sposobnosti zamišljen je kao alat za određivanje stupnja invaliditeta i prava osoba s invaliditetom . Iako je njegova svrha osigurati pravičnu i objektivnu procjenu te omogućiti pristup odgovarajućim  socijalnim i radnim potporama , u praksi se često susrećemo s problemom sporosti i neučinkovitosti  sustava , što ima duboke posljedice na život korisnika .

Dugotrajni principi I birokratske prepreke  Procjena radne sposobnosti uključuje niz administrativnih koraka : prikupljanje medicinske dokumentacije, zakazivanje liječničkog pregleda , stručnih komisija , te konačna odluka o priznavanju prava. 

U mnogim slučajevima , ovaj proces traje mjesecima a ponekada I godinama čime se stvara period nesigurnosti za osobe s invaliditetom .

Takva kašnjenja dovode do :  

- Gubitka autonomije , jer osoba ne može planirati vlastiti život , rad ili obrazovanje .     

- Financijskih teškoća , budući da prava na naknade ili potpore stižu kasno ili u nedovoljnom iznosu . 

- Psihološkog opterećenja , jer kontinuirano čekanje stvara stres , osjećaj nepravde I demotivacije . 

-Utjecaj na svakodnevni život  

Spor sustav procjene izravno utječe na kvalitetu života osoba s invaliditetom Mnogi od njih, zbog nedostatka jasnoće o svojim pravima, ostaju izolirani, ograničeni u sudjelovanju u društvenom i profesionalnom životu.   Autonomija, koja je ključna za osjećaj dostojanstva i samopouzdanja, biva kompromitirana jer se odluke o sudjelovanju u radu, obrazovanju ili samostalnom životu često odgađaju.       

 Zašto javnost treba biti svjesna 

Ova tema nije samo administrativno pitanje – ona je pitanje ljudskih prava. Svaka osoba s invaliditetom ima pravo na pravovremenu, poštenu i profesionalnu procjenu svoje radne sposobnosti. Kašnjenja sustava ne utječu samo na pojedinca, već i na obitelji, poslodavce i cijelo društvo. Nepotrebno dug procesiranje otežava uključivanje osoba s invaliditetom u tržište rada i društveni život, čime se perpetuira marginalizacija.

 Apel za promjene - Potrebne su hitne reforme koje će ubrzati procese, smanjiti birokraciju i omogućiti transparentnost. Konkretno: 

- Uvođenje digitaliziranog sustava za praćenje statusa zahtjeva. 

- Redovito praćenje rokova i transparentna komunikacija s korisnicima. 

- Povećanje kapaciteta stručnih komisija kako bi se smanjilo čekanje. 

- Uključivanje socijalnih radnika i savjetnika koji bi podržali osobe s invaliditetom tijekom procesa. 

Brzina i učinkovitost sustava procjene radne sposobnosti nije samo tehničko pitanje – ona je ključna za očuvanje autonomije, dostojanstva i kvalitetnog života osoba s invaliditetom.

U ovom članku obratiti ćemo pozornost na zapošljavanje osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada . Prije nego se upoznamo sa mogućnostima zapošljavanja osoba s invaliditetom ( u daljnjem tekstu OSI) na otvorenom tržištu rada objasniti ćemo pojam otvorenog tržišta rada . Otvoreno tržište rada predstavlja tržište rada na kojem se ponuda i potražnja izjednačavaju . Ponudu poslova podrazumijeva grupu radnika koji su spremni  i sposobni raditi te ponude poslodavaca (državnog , javnog i privatnog sektora) koji potražuju radnike (radnice) .   

Tržište rada je od velike važnosti za cjelokupno društvo , nezakonitosti uvelike utječu na gospodarski rast zemlje , suprotno nezaposlenost predstavlja socijalne i ekonomske troškove. Spominjući zapošljavanje osoba s invaliditetom važno je napomenuti kako i one imaju odnosno bi trebale imati pravo zapošljavanja na otvorenom tržištu rada uz prednost no pod jednakim uvjetima . 

Tržište rada je od velike važnosti za cjelokupno društvo , nezakonitosti uvelike utječu na gospodarski rast zemlje , suprotno nezaposlenost predstavlja socijalne i ekonomske troškove. Spominjući zapošljavanje osoba s invaliditetom važno je napomenuti kako i one imaju odnosno bi trebale imati pravo zapošljavanja na otvorenom tržištu rada uz prednost no pod jednakim uvjetima . 

ZAPOŠLJAVANJE  UZ PREDNOST POD JEDNAKIM UVIJETIMA podrazumijeva da osobe s invaliditetom ispunjavaju sve uvijete navedene u odnosu na zapošljavanje i jednako dobrim rezultatima u pismenom i ili usmenom testiranju ( važno je spomenuti kako se pismena testiranja u većini slučajeva provode prilikom zapošljavanja u državnim institucijama).

Prilikom  prijave za posao osobe s invaliditetom dužne su se pozvati na prednost te predočiti  dokaz o invalidnosti . Dokaz o invalidnosti OSI-i mogu podići  u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 

Kako bi se osoba s invaliditetom  zaposlila na otvorenom tržištu rada jedan od uvjeta je prijava u evidenciju Hrvatskog zavoda za zapošljavanje kao i ostale nezaposlene osobe.   

HRVATSKI ZAVOD ZA ZAPOŠLJAVANJE 

- Javna ustanova u vlasništvu RH s ciljem rješavanja pitanja u svezi zapošljavanja i nezapošljavanja .                 Središnji ured zavoda u Zagrebu ima zadaću koordinacije i nadzora primjene zakona i drugih propisa zavoda . 

Zadaće središnjeg ureda su;                         

 _ Pračenje , analiza i istraživanje gospodarsko , socijalnih te društvenih zbivanja vezanih uz zapošljavanje i nezaposlenost .                                             

– Predlaže mjere u svrhu unaprjeđivanja zapošljavanja , metodologije i stručnosti područnih ureda te mnoge druge zadaće .                                         

- U sklopu HZZZ-a dostupne su usluge kako za poslodavce tako i za posloprimce (nezaposlene osobe). 

Nezaposlene osobe pa tako i osoba s invaliditetom prijavom u evidenciju zavoda ostvaruju pravo  na raspolaganju prijavu na portal Burza rada ,na  spomenutom portalu se ne mogu pronaći ; ponuda radnih mjesta , objaviti životopis  te pratiti  rezultate prijava na radna mjesta. Osim navedenih na zavodu posloprimci imaju mogućnost uvida u potpore za zapošljavanje / samozapošljavanje kao i stjecanje kvalifikacija , prekvalifikacija  i dokvalifikacija . 

Sve navedeno možete pronaći na : https://www.hzz.hr/usluge/katalog-usluga/ .                                                        

O aktivnim mjerama zapošljavanja  i samozapošljavanja   osoba s invaliditetom biti će riječi u posebnom članku . 

Važno je spomenuti da osobe s invaliditetom imaju mogućnost zatražiti od svog savjetnika /savjetnice „uputnicu „ za procjenu radne sposobnosti  ili preostale radne sposobnosti .    

rocjenu radne sposobnosti obavlja centar za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb o kojem ćemo nešto više u  članku na temu  : „ ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM KROZ PROFESIONALNU REHABILITACIJU .“        https://cprz.hr/            

U prvom članku na temu zapošljavanja osoba s invaliditetom u kojem smo se dotakli zapošljavanja osoba s invaliditetom (u daljnjem tekstu OSI-a) na otvorenom tržištu rada prednosti ali i nedostatke na tom području .        Objasnili smo što je profesionalna rehabilitacija, tko ima pravo na tu uslugu te kako se zapošljavaju osobe s invaliditetom uz profesionalnu rehabilitaciju. 

U nastavku teksta objasniti ćemo što su to integrativne i zaštitne radionice te kako se osobe s invaliditetom zapošljavaju u njima .            1. Integrativna radionica – ustanova (trgovačko društvo) koje zapošljava osobe s invaliditetom prema važećem nalazu i mišljenju zavoda za profesionalnu rehabilitaciju . Integrativne radionice moraju imati zaposleno 40% osoba s invaliditetom od ukupnog broja zaposlenih .    

2. Zaštitne radionice – ustanova (trgovačko društvo) koje osigurava zaštitna radna mjesta osobama s invaliditetom a kojima je nalazom i mišljenjem zavoda za profesionalnu rehabilitaciju utvrđeno 30 do 70% radne sposobnosti .

U zaštitnoj radionici trebalo bi biti minimalno 5 zaposlenih . od ukupnog broja zaposlenih naj manje 51% posto trebale bi biti osobe s invaliditetom  od tog postotka  20 % mora biti  zaposleno na zaštitnim  radnim mjestima                 ( izdvojena radna mjesta u kojim se zapošljavaju osobe s invaliditetom) . 

Zaštitno zapošljavanje – zapošljavanje OSI-a na radim mjestima te radnom okruženju koje je prilagođeno radnim sposobnostima te potrebama.

 OSI-a koji nisu u redovnom radnom odnosu. Zaštitna radna mjesta nastaju nakon što se  redovna radna mjesta podjele na više zaštitnih radnih mjesta a na kojima se zapošljava jedna osoba s invaliditetom. 

Kako bi se osoba s invaliditetom zaposlila u integrativnim ili zaštitnim radionicama neophodan je nalaz i mišljenje Zavoda za profesionalnu rehabilitaciju koji se izdaje nakon provedenog vještačenja (o vještačenju smo pisali u članku na temu                    „ ZAPOŠLJAVANJE  OSOBA S INVALIDITETOM KROZ PROFESIONALNU REFABILITACIJU „ . 

U spomenutom članku objasnili smo kako se zapošljavaju osobe s invaliditetom kroz profesionalnu rehabilitaciju.                    

Ono što se primjećuje u praksi je da se osobe s invaliditetom nakon šti budi upisane u evidenciju zavoda za zapošljavanje ne budu upućivane na procjenu radne sposobnosti odnosno već im se nude poslovi koje oni zbog svog zdravstvenog stanja nisu u mogućnosti raditi , ovakvim činom nebrige za osobe s invaliditetom i njihovim pravom na  rad i život od svog rada smatramo ne prihvatljivim .    

U posljednjem članku na temu zapošljavanja osoba s invaliditetom obratiti ćemo pozornost na zapošljavanje kroz socijalno ( društveno ) poduzetništvo i samozapošljavanje  koje je rijetko no ne i nemoguće . Za početak obratiti ćemo pozornost na socijalno – društveno poduzetništvo.

SOCIJALNO (DRUŠTVENO PODUZETNIŠTVO) 

-poseban oblik poslovnog poticanja i organizacije poslova usmjerenih unaprjeđivanju društva kroz društveno poduzetništvo koristi se unazad petnaest godina , razni oblici ovakvog poduzetništva postoje od 19 stoljeća . Obzirom da je  socijalno poduzetništvo novi oblik rada još uvijek nije u potpunosti definirano iako se do sada tumačilo kao ekonomska aktivnost  usmjerena na rješavanje određenih društvenih problema . U našem slučaju Socijalno poduzetništvo doprinosi  uključivanju osoba s invaliditetom u društvo samim  time i kvaliteti njihovih života          

-Socijalno poduzetništvo  Europi i Hrvatskoj                                                      

Socijalno poduzetništvo  ubrzano se razvijalo unazad pedeset godina u vrijeme osnivanja socijalne ekonomije u Europi s ciljem definiranja zakonskih odredbi kojima bi se reguliralo socijalno poduzetništvo .Trenutno socijalno poduzetništvo je naj učestaliji oblik poduzetništva u razvijenim zemljama europske unije .

Spominjući socijalno poduzetništvo u Europskoj uniji 10% gospodarskih  aktivnosti odvija se kroz socijalno poduzetništvo u kojima je zaposleno 7% radno sposobnih osoba no nema podataka koliki je udio  osoba s invaliditetom. 

U  Hrvatskoj 0,2% radno sposobnih uključeno je na tržište rada kroz socijalno poduzetništvo iako su ovi podatci iz 2016 godine , novije podatke na žalost ne posjedujemo .  

Socijalno poduzetništvo u Europi  kao i u Hrvatskoj moglo bi donijeti višestruke pogodnosti kao što je povezivanje lokalnih i regionalnih zajednica u svrhu razvoja i poticanja inovativnosti , zapošljavanja mladih te socijalnu ugroženih skupina ponajprije  osoba s invaliditetom s održanom radnom sposobnosti .    

Kvalitetan primjer socijalnog poduzetništva je suradnja udruge Kamensko i robne kuće IKEA Zagreb. 

Članice udruge Kamensko bivše su zaposlenice tekstilne tvrtke Kamensko koje su nakon propasti tvrtke osnovale udrugu te se povezale sa robnom kućom IKEA Zagreb u svrhu nastavka rada odnosno pružanja usluga mjerenja , šivanja i krojenja tekstilne konfekcije kupljenje u IKEA-i  te pružanja kupcima  tekstila u IKEA-i. 

 Kada se spominje zapošljavanje osoba s invaliditetom kroz socijalno poduzetništvo možemo spomenuti Savez slijepih i njihovu SFERA VISI- u     koje zapošljava  osoba s oštećenjem vida na proizvodnji  sapuna sa Braileovim pismom . 

Na žalost ne posjedujemo podatke o drugim  udrugama koje kroz društveno poduzetništvo zapošljavaju osobe s invaliditeta .    

Nakon svih oblika i mogućnosti zapošljavanja osoba s invaliditetom  ostaje nam još jedna mogućnost da osobe s invaliditetom doprinesu kvaliteti svog života i života svoje obitelji ali i društva jest samozapošljavanje. 

Naš zadnji članak na temu zapošljavanja će biti samozapošljavanje osoba s invaliditetom .  

Zadnji članak na temu zapošljavanja osoba s invaliditetom bavi se samozapošljavanjem osoba s invaliditetom.

Na početku ćemo objasniti što je samozapošljavanje. Samo zapošljavanje podrazumijeva stvaranje i upravljanje vlastitim poslovnim planovima i poduhvatima bilo kao samozaposlena osoba, poduzetnik ili vlasnik obrta. Svaka punoljetna i poslovno sposobna osoba pa tako i osoba s invaliditetom (OSI) koja ima želju, volju, vještine i znanje može se samo zaposliti.

Prema podacima HZZ – a za razdoblje od siječnja do ožujka 2025. samo zaposlene su 843 osobe s invaliditetom što čini 95% ukupno samozaposlenih osoba s invaliditetom, od toga je 31 OSI – a odnosno 3,5% OSI – a zaposleno kroz registrirane obrte, ugovore o djelu ili registracije trgovačkih društava. 

Spominjući samozapošljavanje osoba s invaliditetom važno je napomenuti kako jednako kao i osobe bez invaliditeta prolaze svojevrsno osposobljavanje za samozapošljavanje. Osposobljavanje za samozapošljavanje odvija se u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje ili u poduzetničkom uredu u Zagrebu (Plavi ured).

U plavnom uredu svi koji žele pokrenuti svoj vlastiti posao pa tako i osobe s invaliditetom imaju mogućnost bez ikakvih troškova pohađati START UP AKADEMIJU tijekom koje će se kroz nekoliko seminara upoznati sa samim aspektima poduzetništva i samozapošljavanja, naučiti o vrstama obrta, što su i kako se vode poslovne knjige te niz seminara koji su svakom novom ali i postojećem poduzetniku od velikog značaja za kvalitetno, uspješno i održivo poslovanje.        Više o seminarima možete pronaći ovdje… https://plaviured.hr//edukacija 

Važan dio u procesu samozapošljavanja, štoviše preduvjet je izrada kvalitetnog poslovnog plana. Poslovni plan je veoma važan dokument za uspješno samozapošljavanje. Poslovni plan je do detalja razrađeno poslovanje budućeg poduzeća ili obrta. 

U njemu se treba nalaziti pomno razrađena ideja, definirani planovi poslovanja, ciljevi koje budući poduzetnik, obrtnik želi postići kratkoročno i dugoročno. 

Ukoliko se OSI – i odluče pokrenuti vlastito poslovanje na raspolaganju im stoje državni poticaji kroz program 

AKTIVNIM MJERAMA ZAPOŠLJAVANJA koje provodi HZZ u suradnji s Vladom Republike Hrvatske. 

O mjeri zapošljavanja i samozapošljavanja možete pronaći ovdje… potpore za samozapošljavanje – mjere   Mjere – Mjere za sve     

Osim spomenutih ZOSI također odobrava poticaje za samozapošljavanje o poticajima održivosti samozapošljavanja možete pronaći ovdje https://zosi.hr//poticaji/  

Za dobivanje spomenute nezaposlena osoba uz pomoć edukacije na HZZ – u izrađuje poslovni plan.     O poslovnom planu i što on sadrži možete pronaći ovdje 

htps://www.poslovni plan.com.hr/samozaposljavanje/hzzsamozaposljavanje

Važno je spomenuti što su prihvatljivi/ neprihvatljivi troškovi. Uzmimo za primjer daste prošli sve pripremne radnje za pokretanje vlastitog poslovanja, od ideje, obuke u Plavom uredu, upoznali se sa svim dostupnim mjerama, napisali poslovni plan važno je obratiti pozornost i na prihvatljive i neprihvatljive troškove. 

Financijski plan veoma je važan za svako poduzeće ili obrt stoga je važno znati što su prihvatljivi, a što neprihvatljivi troškovi (ovo je veoma važno ukoliko ste uzeli poticajnu mjeru) HZZ kao i obrtnička komora daje točan popis prihvatljivih i neprihvatljivih troškova koje pokrivaju mjere za samozapošljavanje

O financijskom planu možete pronaći ovdje 

https//www.poslovni-plan.com.hr/samozaposljavanje/poslovni-plan-za-samozaposljavanje-primjer

Nakon što smo u članku Život osoba s invaliditetom u malim sredinama govorili o problemima s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju u manjim naseljima, mjestima ili općina u ovom članku govorit ćemo o problemu zapošljavanja osoba s invaliditetom koje žive u malim sredinama i u tim sredinama ne mogu se zaposliti. Zapošljavanje osoba s invaliditetom jedno je od ključnih pitanja kada govorimo o inkluziji, jednakim mogućnostima i razvoju društva. Dok se u većim gradovima češće razvijaju programi podrške, poticaji i primjeri dobre prakse, u manjim sredinama ova tema često ostaje po strani. Ipak upravo lokalne zajednice, gdje se ljudi međusobno bolje poznaju i gdje postoji snažniji osjećaj zajedništva, mogu postati mjesta istinske integracije osobama s invaliditetom u svijet rada.

Važnost zapošljavanja osoba s invaliditetom 

Rad donosi osjećaj vrijednosti, samostalnosti i uključenosti u društvo.      Za osobe s invaliditetom, zaposlenje nije samo pitanje financijske sigurnosti, već i prilika da pokažu svoje znanje, vještine i talente.    U malim sredinama zapošljavanje osoba s invaliditetom ima dodatnu dimenziju – ono mijenja percepciju cijele zajednice, razbija predrasude i potiče razvijanje društvene solidarnosti prema osobama s invaliditetom i čini ih ravnopravnim sudionicima društva.

Izazovi u manjim sredinama  

Unatoč prednostima, prepreke su brojne. Poslodavci se često susreću s ograničenim resursima i manjkom informacija o poticajima koje država nudi. Infrastruktura, poput prilagođenog prijevoza ili pristupačnih radnih mjesta, također može biti problem. U manjim mjestima postoji i manji broj poslodavaca, što dodatno sužava mogućnost zapošljavanja osoba s invaliditetom.                      

S druge strane osobe s invaliditetom nailaze na različite predrasude – da nisu dovoljno produktivne ili da će zahtijevati dodatne troškove, iako istraživanja pokazuju da u većini slučajeva nije istina.

Prilike i primjeri dobre prakse 

Unatoč izazovima, postoje brojni pozitivni primjeri. Neki poslodavci u manjim sredinama prepoznali su da osobe s invaliditetom donose prednosti, kreativnost i lojalnost. Poljoprivredna gospodarstva, lokalne udruge, obrtničke radionice i uslužne djelatnosti mogu biti izvrsna mjesta za zapošljavanje osoba s invaliditetom. 

Također, razvoj digitalnih tehnologija otvara mogućnost rada od kuće, što osobama s invaliditetom iz manjih sredina pruža pristup poslovima koji prije nisu bili dostupni.

Institucije i organizacije civilnog društva također imaju važnu ulogu – kroz edukaciju poslodavaca, savjetovanje i pomoć pri prilagodbi radnih mjesta. Državne subvencije za zapošljavanje i prilagodbu radnih mjesta često ostaju nedovoljno iskorištene upravo zbog neinformiranosti, pa je nužno raditi na boljoj vidljivosti takvih programa i poslova.

Uloga zajednice  

Zajednica može biti ključni pokretač promjena. Ako se u manjim mjestima stvori klima u kojoj se zapošljavanje osoba s invaliditetom promatra kao društvena vrijednost, time će se otvoriti vrata većoj uključenosti i smanjenju diskriminacije. 

Škole, lokalne udruge i mediji mogu dodatno pridonijeti promicanju pozitivnih primjera i stvaranju okruženja u kojem svaka osoba s invaliditetom ima pravo na rad i dostojanstven život. 

Iz svega navedenog možemo zaključiti da zapošljavanje osoba s invaliditetom u manjim sredinama nije samo pitanje ekonomske koristi, već i ljudskog dostojanstva, solidarnosti i razvoja cijelog društva. Svako radno mjesto koje se otvori osobi s invaliditetom znači ne samo osobni napredak, nego i jačanje zajednice. Izazovi postoje, ali uz bolju informiranost, podršku institucija i otvorenost poslodavaca, moguće je stvoriti okruženje u kojem će osobe s invaliditetom ravnopravno sudjelovati u svijetu rada. 

U malim sredinama, gdje se svaka promjena brže osjeti i gdje ljudi snažnije stoje jedni uz druge, upravo zapošljavanje osoba s invaliditetom može biti temelj izgradnje pravednog i uključivijeg društva.  

U ovom članku govorit ćemo o zapošljavanju osoba s intelektualnim teškoćama i o važnosti njihova uključivanja na tržište rada, jer i ova skupa osoba s invaliditetom sukladno prema svojim mogućnostima i sposobnostima.

Zapošljavanje osoba s intelektualnim teškoćama jedno je od ključnih pitanja suvremenog društva koje teži jednakosti, uključivosti i poštivanju ljudskih prava, iako se o ovoj temi posljednjih godina sve više govori, u praksi i dalje postoje brojne prepreke – od predrasuda i nedostatka podrške do nedovoljno razvijenih programa zapošljavanja prilagođenih za osobe s intelektualnim teškoćama, ipak primjeri dobre prakse pokazuju da kada se osobama s intelektualnim teškoćama pruži prilika, oni postaju ravnopravni članovi radnih kolektiva, a društvo u cjelini postaje toplije i pravednije mjesto.

Tko su osobe s intelektualnim teškoćama? Osobe s intelektualnim teškoćama imaju određena ograničenja u kognitivnom funkcioniranju i adaptivnim vještinama, što može utjecati na njihovu sposobnost razumijevanja, učenja i snalaženja u svakodnevnim situacijama, no uz odgovarajuću podršku i prilagodbu radnog mjesta, mnoge od njih mogu uspješno obavljati različite poslove – od jednostavnih administrativnih zadataka i rada u ugostiteljstvu do poslova u proizvodnji, održavanju i uslužnim djelatnostima.

Prednosti zapošljavanja za poslodavce i društvo Zapošljavanje osoba s intelektualnim teškoćama donosi višestruku korist. Za poslodavce to nije samo pitanje društvene odgovornosti, već i prilika za stvaranje pozitivne radne atmosfere i jačanje timskog duha. Mnogi poslodavci koji su zaposlili osobe s intelektualnim teškoćama ističu njihovu lojalnost, marljivost, predanost, kao i pozitivan utjecaj koji njihova prisutnost ima na cijeli kolektiv.           

S društvenog aspekta uključivanje osoba  s intelektualnim teškoćama u svijet rada smanjuje njihovu socijalnu izolaciju, potiče samostalnost i osjećaj vrijednosti, te razbija predrasude o njihovim mogućnostima. 

Svaka zaposlena osoba s intelektualnim teškoćama predstavlja primjer uspješne integracije i doprinosi raznolikosti radne snage.

Prepreke i izazovi Unatoč pozitivnim primjerima, zapošljavanje osoba s intelektualnim teškoćama još uvijek nije dovoljno razvijeno. Česte prepreke uključuju: 

• nedostataka informiranosti poslodavaca o mogućnostima i podršci koja im je dostupna
• predrasude i strahovi vezani uz sposobnost obavljanja radnih zadataka
• nedovoljna prilagođenost radnog mjesta i nedostatak stručne podrške na radnom mjestu
• ograničene prilike za stručno osposobljavanje i zapošljavanje uz podršku

Programi poput                     „ zapošljavanja uz podršku“, koji uključuju rad s edukacijskim rehabilitatorima i radnim asistentima pokazali su se iznimno uspješnima, 

a programe najčešće provode pojedine udruge i ustanove.

Primjeri dobre prakse 

U Hrvatskoj postoji sve više primjera poduzeća i institucija koje su otvorile vrata osobama s intelektualnim teškoćama. Od kafića u kojima rade osobe s Downovim sindromom, do trgovačkih lanaca i komunalnih poduzeća, koja zapošljavaju osobe s različitim vrstama teškoća – pokazuje se da uz volju, podršku i dobru organizaciju, svatko može pronaći svoje mjesto na tržištu rada u skladu sa svojim mogućnostima i sposobnostima. 

Osim toga projekti financirani iz fondova Europske unije, često omogućuju stručno osposobljavanje i edukaciju poslodavaca, čime se potiče razvoj inkluzivnog zapošljavanja i širi svijest o njegovoj važnosti. 

Iz svega navedenog možemo zaključiti da zapošljavanje osoba s intelektualnim teškoćama nije samo pitanje humanosti, već i društvene pravednosti i održivog razvoja. 

Svaka osoba ima pravo na rad, dostojanstvo i priliku da doprinese zajednici. Kad otvaramo vrata osobama koje su dugo bile na marginama, ne činimo dobro samo njima – činimo dobro svima nama. Inkluzivno zapošljavanje gradi društvo u kojem različitosti nisu prepreka, već bogatstvo. Vrijeme je da svi – institucije, poslodavci i društvo prepoznamo vrijednosti i potencijal svake osobe, jer društvo koje daje priliku svima postaje snažnije suosjećajnije i pravednije.

U prethodnom tekstu smo objasnili što je Zavod za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (u daljnjem tekstu OS) te na vještačenje koja je jedna od djelatnosti ZOSI – a:    

1. Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom kroz zaštitne radionice u tvrtkama koje provode socijalno poduzetništvo              

   2. Isplata poticaja poslodavcima u svrhu zapošljavanja osoba s invaliditetom.

1. Profesionalna rehabilitacija i zapošljavanje osoba s invaliditetom

Profesionalna rehabilitacija oblik je osposobljavanja osoba koje su zbog smanjene neočuvane radne sposobnosti ostvarile pravo na profesionalnu rehabilitaciju ili invalidsku mirovinu .

Drugi uvjet za ostvarivanje profesionalne rehabilitacije jest nastanak smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost kao posljedicu ozlijede izvan radnog odnosa ili bolesti, te ukoliko osoba ispunjava uvijete propisane mirovinskim sustavom u svrhu ostvarivanja prava na invalidsku mirovinu.

2. Poticaji u svrhu zapošljavanja osoba s invaliditetom

Kada govorimo o poticajima od strane ZOSI – a u svrhu zapošljavanja osoba s invaliditetom važno je napomenuti da su namijenjene poslodavcima(tvrtkama) koje zapošljavaju osobe s invaliditetom. 

Pravo na poticaje od strane ZOSI– a imaju poslodavci koji su na otvorenom tržištu rada, osobe s invaliditetom kojekoje su se odlučile na samozapošljavanje (o samozapošljavanju OSI – a bit će napisan poseban članak) te zaštitne i integrativne radionice (ovaj oblik zapošljavanja provode tvrtke koje su u sustavu socijalnog poduzetništva o tome ćemo također pisati kasnije).                                       Spomenute novčane naknade trebale bi potaknuti poslodavce na zapošljavanje osoba s invaliditetom, te im tijekom zaposlenja osigurati kvalitetnu prilagodbu radnog mjesta te kvalitetan pristup radnom mjestu (uklanjanje arhitektonskih barijera i slično). 

Osim spomenute profesionalne rehabilitacije u svrhu zapošljavanja OSI – a zavod za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom u svom djelokrugu ima vođenje poslodavaca te evidencije zapošljavanja osoba s invaliditetom (kvote) te izdavanja uvjerenja o utvrđenom invaliditetom u odnosu na rad, a što je iznimno važan preduvjet za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu.

U ovom članku govorit ćemo o čestom problemu s kojim se suočavaju osobe s invaliditetom u Hrvatskoj, a to je nerazumijevanje djelatnika Zavoda za zapošljavanje i neadekvatne ponude osobama s invaliditetom koje nisu u mogućnosti prihvatiti izraznih razloga.

Osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj suočavaju se s mnogim izazovima u pronalasku adekvatnog zaposlenja. Iako postoje zakonske odredbe, kvote i drugi oblici mjera aktivne politike zapošljavanja, stvarnost na ovu temu je često daleko od idealne. Jedan od ključnih problema leži u nerazumijevanju i nedovoljnoj educiranosti djelatnika Zavoda za zapošljavanje prilikom usmjeravanja osoba s invaliditetom prema odgovarajućim poslovima koji bi trebali biti njima prilagođeni. Ova situacija ne stvara samo osjećaj frustracije kod traženja posla, već u konačnici dovodi do propuštenih prilika – kako za same osobe s invaliditetom, tako i za društvo u cjelini.

Sustav koji ne prepoznaje individualne potrebe. Kada osoba s invaliditetom dođe na Zavod za zapošljavanje, očekuje da će dobiti stručnu i profesionalnu pomoć od strane djelatnika Zavoda za zapošljavanje ,međutim u praksi se često događa da se osobe s invaliditetom tretiraju generički, bez da se uvažava vrsta invaliditeta, razine funkcionalnih sposobnosti i interesa.

Primjerice osoba koja koristi invalidska kolica može biti itekako sposobna raditi u uredskom okruženju, ali joj se nerijetko nude poslovi koji podrazumijevaju fizički rad, što dodatno pojačava osjećaj isključenosti i ne razumijevanja. Nedostatak edukacije i senzibilizacije djelatnika.            

Djelatnici Zavoda za zapošljavanje su prva kontaktna točka, no često nisu dovoljno educirani o specifičnim potrebama osoba s invaliditetom

Nedostatak senzibilizacije može rezultirati stereotipnim pogledima – primjerice da osobe s invaliditetom mogu raditi samo vrlo jednostavne ili slabo plaćene poslove. 

Takav pristup ne samo da umanjuje vrijednost i kompetencije pojedinca, već i povećava predrasude koje postoje u društvu. Poslodavci i birokratske barijere.  

Drugi važan aspekt jest Zavoda za zapošljavanje s poslodavcima. Iako postoje poticaji za zapošljavanje osoba s invaliditetom, djelatnici Zavoda često proaktivni u komunikaciji i povezivanju poslodavca s potencijalnim zaposlenicima (u ovom slučaju osobama s invaliditetom). 

Tako se stvara začarani krug: osobe s invaliditetom ostaju bez posla, a poslodavci bez kvalitetne informacije o povlasticama  i podršci koju mogu dobiti.

Očekivanje djelatnika Zavoda za zapošljavanje da osobe s invaliditetom prihvate njihove ponude  

Osobe s invaliditetom vrlo često se suočavaju s situacijom da im djelatnici Zavoda za zapošljavanje nude poslove osim što su ponekad neprimjereni zbog njihovog invaliditeta vrlo često do takve situacije dolazi i iz razloga što nude poslove koji nisu dovoljno blizu mjesta stanovanja osobe s invaliditetom, nego ih se šalje na drugi dio grada, ili čak županije, ili još gora situacija kada osoba s invaliditetom dobije poziv od djelatnika. Zavoda za zapošljavanje da se mora javiti u isti jer su „ dobili“ oglas za određeno radno mjesto koje bi osoba trebala prihvatiti do određenog roka i nakon toga im se moraju javiti jesu li prihvatili taj posao. Ako ne mogu prihvatiti određeni vrlo često djelatnici. Zavoda za zapošljavanje se ljute i znaju reći „ vi ne želite prihvatiti taj posao jer ste nesposobni“ ili slično, a ne vodeći pri tome računa da li osoba zbog svog invaliditeta može prihvatiti ponuđeni posao.

 Za primjer ćemo uzeti osobu s invaliditetom koja ima problema s kretanjem, živi u Dubravi i može raditi samo uredske poslove. Navedena osoba od strane Zavoda za zapošljavanje dobila je ponudu da radi u tvrtki u Novom Zagrebu koja se bavi čišćenjem raznih objekata ,što naravno je neprimjereno i navedena osoba ne može prihvatiti taj posao zbog svojeg invaliditeta, a upravo to pojedini djelatnici Zavoda za zapošljavanje ne razumiju ili ne žele razumiju, jer im to nije u interesu, jer moraju osobi ponuditi „posao“ neovisno o tome hoće li ga moći osoba s invaliditetom prihvatiti ili ne.

Posljedice nerazumijevanja

Dugotrajna nezaposlenost osoba s invaliditetom dovodi do socijalne isključivosti ,financijske nesigurnosti i osjećaja manje vrijednosti.                Osim toga država gubi značajan potencijal, jer ne iskorištava sposobnosti, znanja i vještine velikog djela populacije osoba s invaliditetom. Umjesto toga da budu aktivni sudionici tržišta rada mnogi ostaju prisiljeni na pasivno primanje socijalnih naknada, što je dugoročno nepovoljno za sve.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da je vrijeme da se sustav zapošljavanja osoba s invaliditetom reformira u pravom smislu riječi.      Ključna promjena mora započeti s dodatnom edukacijom djelatnika Zavoda za zapošljavanje, koji moraju razumjeti da svaka osoba s invaliditetom ima jedinstvene sposobnosti i potencijale. Samo tako će se moći osigurati pravedniji, učinkovitiji i humaniji pristup tržištu rada.U društvu koje teži jednakosti i uključivosti , nedopustivo je da osobe s invaliditetom ostaju bez prilike samo zbog nerazumijevanja onih koji bi trebali biti njihova prva podrška. 

Kada se promijeni pristup na razini institucija, promijenit će se i stavovi poslodavaca i šire zajednice, a tek tada ćemo moći reći da smo zaista napravili korak prema društvu jednakih mogućnosti. 

Nakon članka na temu Nerazumijevanje djelatnika Zavoda za zapošljavanje prilikom pronalaska adekvatnog posla za osobe s invaliditetom u kojem u kojem smo opisali ulogu Zavoda za zapošljavanje u pronalasku adekvatnog posla za osobe s invaliditetom u ovom članku govorit ćemo o neažurnosti Zavoda za zapošljavanjima i o tome zašto dolazi do iste.

Osobe s invaliditetom u Republici Hrvatskoj suočavaju se s nizom izazova u procesu uključivanja na tržište rada. Iako postoje zakoni i propisi koji jamče njihova prava, u praksi se vrlo često pokazuje drugačija slika. Zavod za zapošljavanje kao institucija kojoj je primarna zadaća posredovanje između poslodavaca i nezaposlenih osoba (u ovom slučaju osoba s invaliditetom), trebao bi imati ključnu ulogu u pružanju podrške i osiguravanju jednakih prilika za zapošljavanje svima bez obzira na vrstu invaliditeta. Međutim sve češće se ukazuje na problem neažurnosti i nemara djelatnika, što osobama s invaliditetom otežava zapošljavanje i produbljuje osjećaj društvene isključenosti.

Nedostatak ažurnosti u radu 

Jedna od najčešćih zamjerki osoba s invaliditetom odnosi se na neažurnost djelatnika Zavoda za zapošljavanje. Informacije o slobodnim radnim mjestima, često kasne ili se uopće ne ažuriraju, što vrlo često dovodi do propuštenih prilika za zapošljavanje osoba s invaliditetom. 

Kada se ponude pojave, često su zastarjele ili ne odgovaraju stvarnim potrebama osobama s invaliditetom. 

Takva praksa obeshrabruje osobe s invaliditetom koji bi trebali postati kandidati za zapošljavanje na nekom određenom radnom mjestu, a poslodavcima šalje poruku da Zavod za zapošljavanje nije dovoljno pouzdan posrednik u pronalasku posla za osobe s invaliditetom.

Nemar u komunikaciji i pristupu 

Drugi problem leži u nedovoljnoj posvećenosti i neprilagođenoj komunikaciji prema osobama s invaliditetom. 

Mnoge osobe s invaliditetom naglašavaju kako se njihovi zahtjevi i potrebe ignoriraju, a konzultacije svode na formalnost. 

Umjesto individualnog pristupa, osobe s invaliditetom često dobivaju generičke upute koje ne uzimaju u obzir njihove specifične okolnosti – bilo da se radi o fizičkom, senzornim, motoričkim poteškoćama, oštećenju vida, sluha ili bilo kojem drugom obliku invaliditeta. Time Zavod propušta ispuniti svoju temeljnu ulogu: pružiti profesionalnu podršku koja vodi do ostvarivanja stvarne inkluzije osobama s invaliditetom koja je vrlo važna za poboljšanje njihove kvalitete života.

Posljedice nemara  Nedostatak ažurnosti i nemara nije samo administrativni problem. 

On ima ozbiljne posljedice na živote osoba s invaliditetom, a u nastavku ćemo navesti samo neke od mnogih koje ukazuju na navedeni problem: 

1.produbljuje se nezaposlenost za osobe s invaliditetom                     

2.povećava se osjećaj društvene marginalizacije,                                              

 3. smanjuje se povjerenje društva u državne institucije                                      

4. destimulira poslodavce da surađuju sa Zavodom za zapošljavanje Ovo su samo neke od mnogih posljedica koje dovode do nemara djelatnika Zavoda za zapošljavanje, pa samim time i osoba s invaliditetom koje gube volju i povjerenje u suradnju sa Zavodom za zapošljavanje i pronalaskom posla. Takvo stanje ne utječe negativno samo na pojedinca odnosno na osobe s invaliditetom, već na društvo u cjelini. 

Gubi se potencijal radno sposobnih osoba s invaliditetom, a povećavaju se socijalni i ekonomski troškovi.    

Potencijalne promjene  Rješenje ovog problema ne leži samo u kritikama, već u konkretnim mjerama: 

1. uvođenje strožih kontrola učinkovitosti rada djelatnika Zavoda za zapošljavanje   

2.dodatna edukacija zaposlenika o pravima i specifičnim potrebama osoba s invaliditetom.                                  

3.digitalizacija sustava i brža dostupnost ažurnih informacija                             

4. razvoj posebnih programa mentorstva i individualiziranog savjetovanja 

Samo sustavnim pristupom moguće je prekinuti začarani krug nezaposlenosti osoba s invaliditetom i nepovjerenja u rad Zavoda za zapošljavanje.

Iz svega navedenog možemo zaključiti da neažurnost i nemar djelatnika Zavoda za zapošljavanje prema osobama s invaliditetom predstavljaju ozbiljnu prepreku za ostvarivanje prava osoba s invaliditetom na rad i ravnopravno sudjelovanje u društvu. 

Ako želimo graditi inkluzivno društvo (ono koje će uključivati osobe s invaliditetom na sve vrste poslova sukladno njihovim mogućnostima i sposobnostima) i da se svaka osoba može osjećati vrijednom i korisnom, nužno je zahtijevati odgovornost i profesionalnost kod institucija kojima su povjerene najranjivije skupine društva (u ovom slučaju osobe s invaliditetom .                 

Samo uz istinsku posvećenost, transparentnost i empatiju, Zavod za zapošljavanje može postati saveznik, a ne prepreka osobama s invaliditetom na njihovom putu prema dostojanstvenom i ravnopravnom zapošljavanju.