PRAVA OSOBA S INVALIDITETOM NA SANITETSKI MATERIJAL I ORTOPEDSKA POMAGALA NA TEREZ JAVNOG ZDARVSTVA

PRAVA OSOBA S INVALIDITETOM NA SANITETSKI MATERIJAL I ORTOPEDSKA POMAGALA NA TEREZ JAVNOG ZDARVSTVA

U ovom članku – praktičnom vodiču  ćemo se osvrnuti na  pravo na ortopedska pomagala i sanitetski materijal za potrebe osoba s invaliditetom , govoriti ćemo kako,na koji način i gdje osobe s invaliditetom ostvaruju spomenuta prava i u kojoj mjeri. Na samom početku donosimo važne informacije iz pravilnika o ortopedskim pomagalima.

1. Pravilnik ortopedskim pomagalima  

Vrste pomagala: Pravilnik obuhvaća različite vrste ortopedskih pomagala, uključujući proteze za ruke i noge, ortoze, ortopedske cipele, pomagala za kretanje, te druga medicinska pomagala kao što su slušna pomagala i pomagala za disanje. 

Prava osiguranih osoba: Osigurane osobe imaju pravo na ortopedska pomagala, rezervne dijelove i potrošni materijal, kao i na popravak pomagala. Ova prava se ostvaruju putem pravnih i fizičkih osoba koje su ovlaštene za isporuku medicinskih proizvoda.

Uvjeti  za isporuku: Pomagala se isporučuju isključivo na ugovorenoj lokaciji sa HZZO-om, osim u slučajevima kada je dogovorena dostava na kućnu adresu osigurane osobe.

Medicinski proizvodi: Sva pomagala koja se propisuju ovim pravilnikom smatraju se medicinskim proizvodima i moraju biti proizvedena i korištena u skladu s propisanim uvjetima kako bi se osigurala sigurnost korisnika.

Dostupnost informacija: Detaljne informacije o pravilniku, uključujući sve izmjene i dopune, dostupne su na službenim stranicama HZZO-a, gdje se mogu pronaći i PDF dokumenti s pravilnikom. Za dodatne informacije, preporučuje se pregledati službene dokumente HZZO-a ili kontaktirati relevantne zdravstvene ustanove.

 2. Kako korak po korak ostvariti pravo na ortopedska i druga pomagala u Hrvatskoj Provjeri jesi li osigurana osoba

Pravo ostvaruje osoba osigurana kod Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje (HZZO), pod uvjetom da je zdravstveno osiguranje kontinuirano (barem 9 mjeseci neprekidno ili 12 mjeseci s prekidima u zadnje dvije godine). Ako je osiguranje uredno, imate temu prava — idemo na propisivanje.  

Posjet nadležnom liječniku i dobivanje indikacije 

Pomagalo mora propisati liječnik: specijalist (npr. ortoped, fizikalne medicine i rehabilitacije, traumatologija) ili vaš izabrani liječnik obiteljske medicine/pedijatar, ako je ugovorni s HZZO‑om.       

Liječnik procjenjuje da je pomagalo medicinski opravdano — npr. invalidska kolica, štake, ortoza, proteza, potrošni materijal… prema vašim potrebama.  On vam izdaje odgovarajuću tiskanicu/potvrdu o pomagalu (doznaku), odnosno uputu s medicinskom dokumentacijom + indikacijom koju dalje podnosite HZZO‑u. 

Podnošenje zahtjeva HZZOu 

Uz doznaku, potrebno je priložiti medicinsku dokumentaciju i — ako je specifično pomagalo — tehničku dokumentaciju (npr. mjere za invalidska kolica, parametre za ortopedske cipele, opis funkcionalnih potreba …). Ako se radi o pomagalima koja zahtijevaju dodatno odobrenje — npr. kompleksnija pomagala, ortoproteze, elektronička sredstva, ortopedske cipele po mjeri — zahtjev se šalje u regionalni ured/područnu službu HZZO‑a radi odobrenja od liječničkog povjerenstva. Nakon odobrenja, HZZO daje “potvrdu o pomagalima” — koja dalje služi kao temelj za narudžbu pomagala kod ovlaštenih isporučitelja. 

Odabir isporučitelja i narudžba pomagala 

Pomagala (ili rezervni dijelovi / potrošni materijal) isporučuju pravne ili fizičke osobe koje su s HZZO‑om sklopile ugovor o isporuci pomagala — dakle ovlašteni isporučitelji.        U praksi to zna značiti da osoba kontaktira ovlaštenu tvrtku/ortopedsko‑tehničku radionicu ili trgovinu medicinskom opremom — uz predočenje potvrde/potvrde o pomagalima. Isporuka može biti dostava na kućnu adresu ili preuzimanje u poslovnici, ovisno o dogovoru. 

Preuzimanje, adaptacija i — ako je potrebno — servis/popravljanje 

Nakon narudžbe, dobavljač vam isporučuje pomagalo. Ako je potrebno — npr. invalidska kolica, ortopedske cipele, ortoza — napravi se prilagodba prema vašim mjerama ili potrebama. Ako pomagala zahtijevaju održavanje, zamjenske dijelove ili potrošni materijal — imate pravo i na to, uz uvjete iz lista pomagala.

Mogućnost elektronske doznake i prednosti digitalnog postupka 

Nedavno je uvedeno da se — za serijska pomagala — može izdati elektronska potvrda/doznaka (E‑potvrda), čime je postupak osjetno pojednostavljen. To znači da je ponekad dovoljno da vaš liječnik izda E‑doznaku, pa uz nju i medicinsku dokumentaciju prijavite zahtjev HZZO‑u — bez dodatnih papirnatih tijekova. 

Što ako HZZOov popis (osnovna/dodatna lista) ne pokriva željeno pomagalo 

Svaki predmet mora biti na Osnovnoj ili Dodatnoj listi pomagala da bi bio pokriven. Ukoliko željeno pomagalo nije na popisu, moguće je da zahtjev ne bude odobren — no u nekim slučajevima, uz obrazloženje medicinske potrebe, liječničko povjerenstvo može razmotriti iznimku.             U tim situacijama korisno je kontaktirati lokalne udruge osoba s invaliditetom, stručnjake ili isporučitelje pomagala — ponekad postoji mogućnost sufinanciranja ili “nad standardnih pomagala” uz dodatno plaćanje.

2.Pravo na sanitetski materijal na teret HZZO-a  

Sanitetski materijal važan je za njegu kože, prevenciju infekcija, liječenje rana, inkontinenciju, stome, dijabetes i druga kronična stanja. Doznaku izdaje liječnik na temelju medicinskih indikacija. 

Najčešće se na doznaku odobrava: 

Materijal za inkontinenciju – pelene za odrasle – gaćice/pelene – podloge – kateteri – urin vrećice (dnevne i noćne) – kondom-kateteri

Zavojni i zaštitni materijali – elastični zavoji – sterilni komprese – specijalni oblozi za rane (hidrogel, hidrokoloidni i dr.)  Njega kože i rane – zaštitne kreme – oblozi i gelovi za kronične rane i dekubituse

Antidekubitalna oprema (ponekad se vodi kao ortopedsko pomagalo) – antidekubitalni madraci – jastuci – zaštitne navlake

Kolostomska i  leostomska pomagala – vrećice za stome – podloge i prstenovi – zaštitne paste

Pomagala za dijabetes – trakice za mjerenje glukoze – pen-iglice – senzori (ovisno o indikaciji) 

Gdje se mogu preuzeti pomagala?

Pomagala se mogu preuzeti kod dobavljača koji imaju sklopljen ugovor s HZZO-om. Među njima su: • Bonte d.o.o. • Taurus – Ortopedska pomagala • Ottobock Adria d.o.o. • Pivac d.o.o. • Tehnoforma d.o.o. • Medical One • MediFarm • TOMING d.o.o. Odabir dobavljača je slobodan, a prema pravilima HZZO-a pomagala se ponekad mogu naručiti i dostavom na kućnu adresu, što posebno olakšava život nepokretnim osobama. 

Članak možemo zaključiti činjenicom kako su  prava na medicinska pomagala i sanitetski materijal važan su temelj očuvanja zdravlja i samostalnosti osoba s invaliditetom. Informiranje, pravovremeno traženje doznaka i odabir odgovarajućeg dobavljača omogućuju bolju kvalitetu života, veću sigurnost i pristojnu zdravstvenu zaštitu svakog pojedinca.


Čitaj više  
46 min čitanja
UPRAVLJANJE LISTAMA ČEKANJA I OPTIMIZACIJA RASPODJELE TERMINA TERAPIJA ZA DJECU S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBE S INVALIDITETOM

UPRAVLJANJE LISTAMA ČEKANJA I OPTIMIZACIJA RASPODJELE TERMINA TERAPIJA ZA DJECU S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBE S INVALIDITETOM

U ovom članku govorit ćemo o važnosti lista čekanja i o optimizaciji raspodjele termina svih oblika terapija za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom te kako ona utječe na kvalitetnu organizaciju terapija, neovisno o tome radi li se o terapijama logopeda, psihologa, edukacijskih terapeuta, radnih terapeuta ili bilo koje vrste terapije koje je djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom potrebna.

Sustavi zdravstvene zaštite, socijalne skrbi i obrazovanja suočavaju se s kroničnim izazovom: kako osigurati pravovremenu i kontinuiranu podršku djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom, uz ograničene kadrovske i infrastrukturne kapacitete. Liste čekanja za dijagnostiku, terapije i specijalističke preglede često su duge, a kašnjenje u uključivanju u intervenciju može imati dugoročne posljedice na razvoj djeteta i kvalitetu života cijele obitelji.

Prema procjenama Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), oko 16% svjetske populacije živi s nekim oblikom invaliditeta. Kada je riječ o djeci, rani razvojni rizici i neuro razvojni poremećaji zahtijevaju pravovremenu procjenu i intervenciju, što dodatno opterećuje sustave koji su već pod pritiskom.  U takvom kontekstu, učinkovito upravljanje listama čekanja i optimizacija raspodjele termina nisu samo administrativna pitanja – oni su ključni elementi socijalne pravednosti, stručne odgovornosti i javnog zdravlja.

Zašto su liste čekanja posebno osjetljivo pitanje?

Kod djece s teškoćama u razvoju vrijeme je presudan čimbenik. Koncept „ranog prozora razvoja“ jasno pokazuje da rana intervencija povećava vjerojatnost boljih funkcionalnih ishoda. Kašnjenje od nekoliko mjeseci može značiti propuštenu priliku za intenzivniji napredak u području komunikacije, motoričkih sposobnosti ili socijalnih vještina.            Za osobe s invaliditetom, osobito one s kompleksnim potrebama, kontinuitet terapije i rehabilitacije presudan je za održavanje postignutih funkcija i prevenciju pogoršanja. Dugotrajno čekanje može dovesti do regresije, dodatnih zdravstvenih komplikacija i povećanja troškova sustava u dugom roku. Stoga liste čekanja u ovom području nisu samo logistički problem – one su etičko i razvojno pitanje. 

Ključni uzroci lista čekanja 

Problematika je višeslojna i ona uključuje:

1. nedostatak stručnog kadra (logopeda, edukacijskih rehabilitatora, psihologa, fizioterapeuta…)

2. neravnomjernu geografsku raspodjelu usluga

3. administrativne barijere i fragmentiranost sustava (zdravstvo, socijalna skrb, obrazovanje)

4. neujednačene kriterije prioritizacije

5. nedovoljno razvijene digitalne sustave naručivanja i praćenja.        U praksi se često događa da se termini dodjeljuju prema redoslijedu zaprimanja zahtjeva, bez detaljne trijaže i procjene hitnosti. Takav pristup formalno je pravedan ,ali funkcionalno može biti nepravedan jer ne uzima u obzir težinu stanja i razvojnu dinamiku

Uvođenje strukturirane trijaže i prioritizacije

Jedan od privih koraka u optimizaciji raspodjele termina jest svakako uvođenje jasnih kriterija prioritizacije.           

To uključuje:

1. procjenu funkcionalnog statusa    2. procjenu rizika od pogoršanja zdravstvenog stanja                                3. dob djeteta (posebno u kontekstu rane intervencije)                       4. postojanje komorbiditeta                  5. socijalne čimbenike (npr. jedno roditeljske obitelji, socioekonomski rizik)

Standardizirani alati za procjenu omogućuju objektivnije rangiranje svakog korisnika.          Time se smanjuje prostor za subjektivnost i povećava se transparentnost sustava.

Digitalizacija i analitika podataka                  Suvremeni informacijski sustavi mogu značajno unaprijediti upravljanje listama čekanja. Digitalne platforme omogućuju:   

1. praćenje stvarnog trajanja čekanja                                2. automatsku redistribuciju otkazanih termina                3. uvid u iskorištenost kapaciteta po stručnjaku i lokaciji                                 4. prediktivn u analitiku (npr. sezonski porast zahtjeva)Korištenjem analize podataka moguće je identificirati „uska grla“ u sustavu i planirati zapošljavanje ili preraspodjelu resursa na temelju stvarnih potreba, a ne procjena. 

Fleksibilni modeli pružanja usluge Optimizacija ne znači nužno samo povećanje broja termina. Ona podrazumijeva i promjenu modela rada:       1. grupne terapije za određene indikacije             2. online savjetovanja gdje su primjenjiva                       3. edukacija roditelja kao   ko – terapeuta                     4. suradnja s vrtićima i školama radi integrirane podrške. 

 Ovakvi modeli rasterećuju individualne termine i omogućuju većem broju korisnika pristup osnovnoj razini podrške, dok se intenzivniji resursi usmjeravaju prema najugroženijima.
Međusektorska suradnja i komunikacija .                 Djeca s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom često su korisnici više sustava istodobno. Nedostatak koordinacije između zdravstvenog, obrazovnog i socijalnog sektora dovodi do dupliciranja procjena i nepotrebnog čekanja. Učinkovita razmjena informacija, zajedničko planiranje intervencija i jedinstvene točke ulaska u sustav (tzv. „one-stop-shop“ model) mogu značajno skratiti vrijeme od prve sumnje do uključivanja u podršku. Transparentnost i komunikacija s roditeljima i korisnicima . Neizvjesnost dodatno opterećuje obitelji.

 Jasna komunikacija ovisi : 1. procjeni vremena i čekanja                               2. razlozima prioritizacije   3.mogućnostimaalternative podrške .

Ovakav način komunikacije između stručnjaka, roditelja i korisnika povećava povjerenje u sustav, čak i kada čekanje nije moguće u potpunosti izbjeći. Transparentnost smanjuje pritisak na administraciju i broj ponovljenih upita. 

Iz svega navedenog možemo zaključiti da upravljanje listama čekanja i optimizacija raspodjele termina za djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom zahtijevaju sustavan, multidisciplinaran i podatkovno utemeljen pristup. Riječ je o području u kojem administrativne odluke imaju izravne razvojne i životne posljedice. Ključ uspjeha leži u kombinaciji strukturirane trijaže, digitalizacije, fleksibilnih modela rada i snažne međusektorske suradnje. Istodobno, važno je kontinuirano ulagati u edukaciju i zapošljavanje stručnjaka, jer bez dostatnih kapaciteta ni najbolji sustavi upravljanja neće moći nadomjestiti stvarni manjak resursa.   

U konačnici, učinkovito upravljanje listama čekanja nije samo pitanje organizacije rada, već izraz društvene odgovornosti prema najranjivijim članovima zajednice. 

Pravovremena podrška djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom ulaganje je u njihovu samostalnost, dostojanstvo i punu uključenost u društvo – at ime i u kvalitetu cijelog društva.


   

                                      

Čitaj više  
22 min čitanja
KAD VRIJEME NIJE SAVEZNIK

KAD VRIJEME NIJE SAVEZNIK

Ovim članku želimo skrenut pozornost  javnosti i državnih institucija na sve veće problem roditelja djece s teškoćama u razvoji i invaliditetom  u svezi      nemogućnosti ostvarivanja prava na kvalitetnu zdravstvenu skrb za svoje dijete. 

KAD VRIJEME NIJE SAVEZNIK

Javila nam se jedna majka sva uplakana i vidno ogorčena na sustav  našeg zdravstva. Mi ćemo u ovom članku prenijeti njezinu zabrinutost i bol u nadi da će netko do mjerodavnih naići na članak i možda, samo možda se zapitati :      " Što ja kao zastupnik - zastupnica i roditelj   mogu učiniti da se promjeni nešto u sustavu zdravstva ? " 

Vrijeme koje prolazi ne možemo vratiti, pa smo, kako ne bi stajala u razvoju, morali privatno obaviti procjenu. Sada nas čeka nova privatna procjena za mjesec dana, jer njen napredak ne smije čekati papire i termine.

Molila sam gotovo sve klinike u Zagrebu i Varaždinu da je prime ranije. Svugdje sam dobila isti odgovor: “Ne možemo.” Gledati svoje dijete kako zaostaje u govoru, razvoju i svakodnevnim vještinama nije nešto na što se može čekati, pa sam operaciju morala obaviti privatno prošlog mjeseca.

Povrat troškova?

Još uvijek “razmatraju” hoće li mi ga odobriti i u kojem postotku. Za obitelj koja brine o djetetu s invaliditetom to znači tjedne i mjesece dodatnog stresa, birokracije i osjećaja da nas sustav ne vidi jednako vrijednima.

Naša realnost je da gotovo sve moramo rješavati privatno — od terapija, do pregleda, do operacija. Sustav koji bi trebao pružiti podršku zapravo nas stavlja pred izbor između financijskog sloma i djetetovog zdravlja.

Ne pišem ovo da bih tražila sažaljenje, nego da pokažem da ovakvih priča ima na stotine. Dok mi čekamo “papire” i “termine”, djeca gube dragocjeno vrijeme razvoja koje se nikada ne može vratiti.

Na kraju članka pitamo sve mjerodavne , one koji sjede u Saborskim klupama, uredima Ministarstva zdravstva samo jedno : "koliko još djece mora zaostati, koliko roditelja izgorjeti i koliko obitelji potonuti u dugove prije nego što sustav počne raditi ono što mu je osnovna zadaća: štititi najranjivije. " 


Čitaj više  
8 min čitanja
NEDOSTATAK KVALITETNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I POTPORE TRUDNICAMA S INVALIDITETOM

NEDOSTATAK KVALITETNE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE I POTPORE TRUDNICAMA S INVALIDITETOM

Prilagodba ginekoloških ordinacija i rodilišta rodiljama s invaliditetom važnost dostojanstvene i sigurne skrbi .

Rodilje s invaliditetom često nailaze na prepreke koje mnogi ne vide -od nepristupačnih ordinacija do nedovoljno educiranog osoblja. Ovaj članak istražuje kako prilagodba ginekoloških ordinacija i rodilišta može osigurati sigurnu,dostojanstvenu i podražavajuću skrb za sve majke naglašavajući sustavne inkluzije u zdravstvu .

Rodilje s invaliditetom  suočavaju se s dodatnim izazovima tijekom trudnoće, pregleda i poroda zbog nedovoljno prilagođenih zdravstvenih ustanova posebice u javnom zdravstvu. Pristupačnost prostora , prilagodba opreme , educirano osoblje ključni su za pružanje sigurnosti i  dostojanstvenog iskustva u skrbi. Pristupačnost znači rampe,šire hodnike , prilagođene kabine, toalete te ginekološke stolove koji omogućuju sigurno izvođenje pregleda i ginekološko medicinskih zahvata . Osoblje koje je educirano o različitim vrstama invaliditeta i individualnom pristupu rodiljama može značajno smanjiti stres i nesigurnost tijekom trudnoće i poroda posebice kod mladih trudnica i prvorotkinja.

Važno je omogućiti  budućim roditeljima izradu personalizirani plan porođaja te suradnju s dodatnim stručnjacima prema potrebi . Informiranje o dostupnosti udruga s kvalitetnim programima pomoći i podrške kao   i podršci u zajednici dodatno osnažuje trudnice i rodilje s invaliditetom . 

Prilagodba ginekoloških ordinacija i rodilišta nije samo pitanje tehničke dostupnost već temelj inkluzivnog zdravstva , dostojanstva i sigurnosti za sve majke . 

Članak možemo zaključiti  mišlju kako svaka trudnica i rodilja zaslužuje osjećaj sigurnosti . poštovanja i podrške - prilagođena skrb rodiljama s invaliditetom nije samo pravna i tehnička obveza , već čin humanosti  i brige koji osnažuje majke i njihove obitelji .   

Čitaj više  
8 min čitanja
KVALITETNA SKRB ZA TRUDNOCE - PREVENCIJA OŠTEĆENJA KOD NOVOROĐENĆADI

KVALITETNA SKRB ZA TRUDNOCE - PREVENCIJA OŠTEĆENJA KOD NOVOROĐENĆADI

Kvalitetna skrb za trudnice i rodilje temelj je prevencije oštećenja kod novorođenčadi te smanjenja rizika od trajnih razvojnih teškoća i invaliditeta u kasnijoj životnoj dobi. Ona počinje u najranijoj fazi – planiranjem trudnoće, nastavlja se kroz nadzor trudnoće, stručno vođenje poroda, te se proteže na neonatalnu skrb, posebno kod prijevremeno rođene djece.

Prenatalna skrb – prvi korak prevencije

Redoviti ginekološki pregledi, ultrazvuk i laboratorijske pretrage omogućuju praćenje rasta fetusa te pravodobno otkrivanje komplikacija. Praćenje zdravstvenog stanja majke, poput krvnog tlaka, šećera, anemije i funkcije štitnjače, smanjuje rizik od malformacija, prijevremenog poroda i hipoksije. Zdrava prehrana, adekvatan unos folne kiseline, željeza i joda, uz izbjegavanje alkohola, pušenja i droga, dokazano smanjuju rizik od neuroloških oštećenja i razvojnih poremećaja.

Čimbenici rizika koji mogu uzrokovati oštećenja kod nerođenog djeteta

Oštećenja fetusa mogu biti posljedica:

  • genetskih i nasljednih čimbenika
  • infekcija tijekom trudnoće (TORCH, HIV, hepatitis, sifilis)
  • kroničnih bolesti majke
  • nepravilne primjene lijekova
  • izloženosti toksinima i zagađenju
  • psihosocijalnih čimbenika i stresa

Pravodobna dijagnostika i liječenje presudni su u smanjenju rizika i smanjenju posljedica za dijete.

Stručno vođenje poroda – presudni trenutak

Brojna oštećenja djeteta događaju se upravo tijekom poroda, zbog nestručnog vođenja ili nepravovremenog reagiranja. 

Moguće posljedice nestručnog vođenja poroda su:
  • hipoksija (nedostatak kisika)
  • traumatske ozljede glave i mozga
  • oštećenja živčanog sustava
  • povećan rizik za cerebralnu paralizu
Stručan porodničar mora:
  • prepoznati rizike
  • voditi porod prema protokolima
  • pravodobno reagirati
  • komunicirati s rodiljom
  • donijeti odluke u interesu majke i djeteta
Upravo je kvaliteta procesa poroda ključna karika u prevenciji invaliditeta.

Skrb za prerano rođenu djecu

Prijevremeni porod nosi povećan rizik od respiratornih, neuroloških i kardiovaskularnih komplikacija.Neonatološka skrb obuhvaća:

  • inkubatore i intenzivni nadzor
  • prevenciju infekcija
  • potporu disanju i hranjenju
  • ranu rehabilitaciju i neurorazvojnu skrb

Pravovremena i kvalitetna neonatalna skrb značajno povećava šanse za zdrav život i smanjuje rizik od dugoročnih posljedica.

Uloga edukacije i sustava

Prevencija nije samo odgovornost pojedinca.

Potrebno je:

  • sustavno obrazovanje zdravstvenog osoblja
  • standardizirani protokoli poroda
  • dostupnost prenatalne i neonatološke skrbi
  • jednaka prava i mogućnosti za sve trudnice

Rodilje imaju pravo biti informirane, pitati, sudjelovati u donošenju odluka i tražiti drugo mišljenje. To pravo je dio prevencije.

Zaključak

Prevencija oštećenja i invaliditeta kod novorođenčadi zahtijeva cjelovit pristup koji uključuje:

  • kvalitetnu prenatalnu skrb
  • kontrolu čimbenika rizika
  • stručno i odgovorno vođenje poroda
  • dostupnu neonatalnu skrb
  • edukaciju i podršku sustava

Kada su trudnoća, porod i neonatalno razdoblje vođeni stručno, s kompetencijom, brigom i poštovanjem prema majci i djetetu, značajno se smanjuje rizik od oštećenja, a djetetu se omogućuje najbolji početak života.


Čitaj više  
16 min čitanja
UTJECAJ RODITELJSKE OVISNOSTI NA RAZVOJ DJETETA I RIZIK OD PRIJEVREMENOG POROĐAJA

UTJECAJ RODITELJSKE OVISNOSTI NA RAZVOJ DJETETA I RIZIK OD PRIJEVREMENOG POROĐAJA

Obzirom sa se kroz naše članke bavimo mnogim temama vezanima  za teškoće u razvoju i invaliditetom  kao i važnosti zdravog života i životnih navika u svrhu  prevencije nastanka istih.                    

U članku ćemo  obratiti pozornost kako  ovisnost  utječe na rast i razvoj djeteta te rizike od nastanka teškoća u razvoju i invaliditet .

Korištenje droga tijekom trudnoće jedno je od najopasnijih ponašanja koje može ugroziti život i razvoj nerođenog djeteta. Droge djeluju izravno na razvoj mozga, živčanog sustava i organa fetusa, a posljedice se mogu vidjeti odmah po rođenju ili tek kasnije kroz život. Cilj ovog članka je ukazati na ozbiljnost rizika, ali i potaknuti razumijevanje, prevenciju i pravovremenu podršku.

KAKO DROGA DJELUJE NA FETUS ?

Sve psihoaktivne tvari – uključujući heroin, kokain, amfetamine, metamfetamin, marihuanu, MDMA, LSD te zlouporabu lijekova (benzodiazepini, opioidi, stimulansi) – prolaze kroz posteljicu.                    Fetus nema razvijen sustav za razgradnju toksina, što znači da tvari ostaju duže i djeluju intenzivnije nego kod odrasle osobe.

Droge mogu uzrokovati: 

  • oštećenje mozga i živčanog sustava
  • oštećenje posteljice i prekid dotoka kisika
  • poremećaje u formiranju organa
  • usporen rast i razvoj
  • prijevremeni porod
  • Utjecaj pojedinih droga na razvoj djeteta

Kako bi čitatelji portala razumjeli širinu i ozbiljnost problema, u nastavku donosimo pregled učinaka najčešćih psihoaktivnih tvari. 

1. Heroin i drugi opioidi 

Tijekom trudnoće - usporen rast fetusa oštećenje živčanog sustava povećan rizik od prijevremenog poroda slabija opskrba kisikom       

Nakon rođenja - Neonatalni apstinencijski sindrom (NAS) – novorođenče je u apstinenciji već nekoliko sati nakon rođenja drhtavica, grčevi, razdražljivost problemi hranjenja i spavanja poremećaji disanja  

Kasnije u životu 

kognitivne teškoće problemi s pažnjom emocionalna nestabilnost veći rizik za razvoj teškoća mentalnog zdravlja 

2. Amfetamini i metamfetamini  

Tijekom trudnoće poremećaji u razvoju mozga oštećenje srca i krvnih žila fetusa veća mogućnost prijevremenog poroda       

Nakon rođenja                       

-slab mišićni tonus               

-poteškoće hranjenja           

- poremećaji regulacije disanja.                       

Kasnije u životu 

- kašnjenje u motoričkom i kognitivnom razvoju.              

- problemi pažnje emocionalne poteškoće.

 3. Marihuana 

- iako je često percipirana kao “blaža”, marihuana tijekom trudnoće nije sigurna.       

Tijekom trudnoće 

-utjecaj na razvoj mozga i živčanog sustava.                

- Niža porođajna težina        

- Smanjen razvoj moždanih struktura povezanih s pamćenjem 

Kasnije u životu 

Slabije akademske vještine teškoće pažnje slabija izvršna funkcija (organizacija, planiranje)

 4. Zlouporaba lijekova (benzodiazepini, stimulansi) 

Tijekom trudnoće     

- oštećenje mozga i disanja 

- poremećaji mišićnog tonusa.                                   

-ovisnost novorođenčeta o sedativima 

Kasnije u životu                    

- emocionalne teškoće ,       

- poteškoće u učenju ,         

-  slabija samoregulacija . 


*Heptanon (Metadon) 

Metadon je opoidni lijek koji se često koristi u terapiju u liječenju ovisnosti o heroinu ili drugim opijatima .           U trudnoći se ponekada manjeno koristi obzirom da je stabilniji i sigurniji od ne regulirane upotrebe heroina -smanjuje rizik od infekcija , predoziranja velikih oscilacija u majčinom stanju.  

Utjecaj metadona na razvoj djeteta tijekom trudnoće 

Metadon prolazi kroz posteljicu zbog čega fetus tijekom trudnoće prima dozu sličnu majčinoj.        To ne mora značiti teška oštećenja no postoje potencijalni rizici :

1. Usporen rast nerođenog djeteta      Dijete može biti : 

- manja za dob trudnoće,    - niže porođajne težine.

2. Preuranjeni porođaj  Postoji blago povišeni rizik od prijevremenog porođaja no manji od one kod aktivne upotrebe heroina.  

3.Neonatalni apstinencijski sindrom (NAS)  Ovo je najčešća posljedica Nakon rođenja dijete može pokazati simptome kao što su :         -razdražljivost

- drhtanja 

- poremećaj spavanja 

- problem hranjenja 

- ubrzano disanje. NAS se liječi nekoliko dana ili tjedana te se većina dobro oporavi. 

Razvoj nakon rođenja  Istraživanja su jasna : Većina djece izloženih metadonu u maternici ima normalan dugoročan razvoj , pogotovo ako rastu u stabilnom sigurnom okruženju.

No migu se pojaviti ;         

1.Blagi razvojni izazovi         


- nešto usporeniji psihomotorni razvoj u prvim godinama života                   


- smanjena pažnja i koncentracija u djetinjstvu.  Navedeni rizici su umjereni te ovise o okruženju u kojem dijete odrasta 


2.Problem s regulacijom emocija 

- Djeca ponekada imaju povećanu podložnost stresu u prvim godinama . 


3. Zdravstveni problemi pri rođenju 

  • respiratorne teškoće
  • niska porođajna težina
  • privremeni poremećaji glukoze

 Navedeni problemi se naj češće razriješe kvalitetnom skrbi novorođenčeta    

Mogućnost nastanka invalidnosti kao posljedica ovisnosti 

Trajna invalidnost kao posljedica Metadona je rijetka . 

Naj veći rizici Neonatalnog apstinencijskog sindroma (NAS-a su                           - nizak rast , 

 - problemi s regulacijom) 

- rijetko ostavlja trajne posljedice .                 Trajni neurološki poremećaji mogu se javiti samo ako postoje : 

1.dodatne supstance (alkohol , benzodiazepam , heroin)                               

2. loša prenatalna skrb      

3. teška pothranjenost ili infekcije u trudnoći             

4. iznimno rano rođenje. 

Metadon u kontroliranoj medicinskoj terapiji ne stvara tipična oštećenja ploda kao npr. (alkohol ili neki lijekovi) 

Članak zaključujemo činjenicom da Metadon može dovesti do NAS-a te utjecati na rast fetusa no ne rijetko dovodi do trajnog invaliditeta .            

Uz kvalitetnu medicinsku skrb trudnice i podražavajuće okruženje , djeca izložena metadonu naj češće  rastu  razvijaju se sasvim dobro.   


Čitaj više  
84 min čitanja
PRIJEVREMENI POROD I RAZVOJNE TEŠKOĆE KOD DJECE

PRIJEVREMENI POROD I RAZVOJNE TEŠKOĆE KOD DJECE

Prijevremeni porod, kada dijete dođe na svijet prije 37. tjedna trudnoće, sve je češći izazov za roditelje i liječnike. Iako moderna medicina omogućava preživljavanje sve ranije rođene djece, važno je znati da prijevremeno rođena djeca češće mogu imati razvojne poteškoće.

ZAŠTO DOLAZI DO PRIJEVREMENOG POROĐAJA ?  

Razni faktori u trudnoći mogu povećati rizik od ranog poroda – visoki krvni tlak, preeklampsija, gestacijski dijabetes, infekcije ili stresne situacije. Ponekad se radi i o trudnoći s više beba, što dodatno povećava rizik. Svaka od ovih situacija može utjecati na djetetov razvoj jer prijevremeno rođena djeca često nisu potpuno spremna za život izvan maternice.

KOLIKO JE PRIJEVREMENIH PORODA U HRVATSKOJ ? 

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u Hrvatskoj se godišnje rodi oko 6 % djece prijevremeno, a mnogima je potrebna dodatna medicinska skrb odmah nakon poroda. 

Ove brojke pokazuju koliko je važno rano prepoznavanje rizika i pravovremena podrška

KAKO PRIJEVREMENI POROD UTJEČE NA RAZVOJ ?  

Prijevremeno rođena djeca mogu se suočiti s različitim izazovima: 

- Motorički razvoj: kašnjenje u sjedenju, 

puzanju, hodanju, slabija koordinacija pokreta, a u težim slučajevima cerebralna paraliza.    

-Vid i sluh: oštećenja mrežnice oka, smanjen vid ili problemi sa sluhom. 

- Govor i jezik: kašnjenje u razvoju govora i jezika, poteškoće s izgovorom i razumijevanjem. 

-Kognitivni razvoj: poteškoće u učenju, koncentraciji i pamćenju, niži intelektualni razvoj. 

- Socio-emocionalni razvoj: povećan rizik od anksioznosti, emocionalne osjetljivosti i problema u socijalnim interakcijama. Zdravstvene poteškoće: osjetljivost na infekcije, respiratorne probleme i kronične zdravstvene izazove.

Čitaj više  
4 min čitanja
DOSTUPNOST KVALITETNE PSIHOLOŠKE POMOĆI – NUŽNOST, A NE LUKSUZ

DOSTUPNOST KVALITETNE PSIHOLOŠKE POMOĆI – NUŽNOST, A NE LUKSUZ

Posebice rodiljama, roditeljima djece s teškoćama u razvoju te osobama s invaliditetom

U vremenu u kojem se sve više govori o važnosti mentalnog zdravlja, postavlja se pitanje – koliko je psihološka pomoć uistinu dostupna onima kojima je najpotrebnija? I dok Hrvatska posljednjih godina bilježi napredak u osvještavanju važnosti mentalne podrške, mnoge skupine i dalje ostaju na marginama sustava – osobito rodiljeroditelji djece s teškoćama u razvoju te osobe s invaliditetom.

Rodilje i postporođajno mentalno zdravlje

Mnoge žene nakon poroda prolaze kroz emocionalne turbulencije, a procjene govore da svaka peta rodilja razvije neki oblik postporođajne depresije ili anksioznosti. Unatoč tome, psihološka podrška u rodilištima i domovima zdravlja još uvijek nije sustavno organizirana.

Rodilje najčešće ovise o volji i senzibilitetu ginekologa, patronažnih sestara ili udruga koje provode projekte podrške. Nedostatak dostupnih psihologa u javnom zdravstvu i dugo čekanje na termine dodatno otežavaju situaciju. Za mnoge žene – osobito one u manjim sredinama – psihološka pomoć ostaje tek nedostižan ideal.

Roditelji djece s teškoćama u razvoju – stalna borba na više frontova

Roditelji djece s teškoćama u razvoju suočavaju se s brojnim izazovima – od dijagnoze, borbe za terapije, do svakodnevne brige i brige o budućnosti svog djeteta. Ta borba često iscrpljuje emocionalno, fizički i financijski.Iako mnoge udruge i centri nude psihološku podršku, ona je često projektno financirana i vremenski ograničena. 

Sustavna, trajna i besplatna psihološka pomoć roditeljima djece s teškoćama i dalje ne postoji.

Stručnjaci upozoravaju da upravo ta skupina spada među najrizičnije za razvoj kroničnog stresa, depresije i burnouta.

Osobe s invaliditetom – nevidljiva borba iznutra

Osobe s invaliditetom svakodnevno se suočavaju s nizom prepreka – od arhitektonskih i komunikacijskih do društvenih predrasuda. 

No, najveći teret često nose unutar sebe. 

Mnogi žive u osjećaju izoliranosti, neprihvaćenosti i nedostatka podrške, a psihološka pomoć im je teško dostupna, bilo zbog financijskih razloga, neprilagođenog prostora, prijevoza ili jednostavno – nedostatka educiranih stručnjaka koji razumiju specifične izazove s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom.

Potrebna sustavna rješenja i dostupnost u praksi

Uvođenje mobilnih timova psihologa, online savjetovališta, te psihološke podrške unutar centara za socijalnu skrb, rodilišta i škola predstavljaju konkretne korake koje bi država mogla poduzeti.

Osim toga, važno je razvijati programe emocionalne podrške za roditelje i osobe s invaliditetom kroz lokalne zajednice, uz aktivnu suradnju ministarstava zdravstva, socijalne politike i obrazovanja.

Nužno je i povećati broj kliničkih psihologa u javnom sustavu, jer sadašnji kapaciteti nisu dovoljni ni za osnovne potrebe stanovništva.

Članak možemo zaključiti  sljedećom činjenicom : mentalno zdravlje temelj inkluzivnog društva . 

Pravo na psihološku pomoć je temeljno ljudsko pravo . Kvalitetna i dostupna psihološka pomoć čini veliku razliku između preživljavanja i života u dostojanstvu , psihološka pomoć nije samo pitanje zdravlja već pitanje ljudske solidarnosti , društvene odgovornosti i temelj kvalitetnog života svim pa tako ranjivih skupina u koje ubrajamo rodilje , roditelje djece s teškoćama u razvoju , djecu i osobe s invaliditetom . 



Čitaj više  
7 min čitanja
RAZVOJNE TEŠKOĆE I INVALIDITET KOD DJECE –GDJE JE POVEZNICA?

RAZVOJNE TEŠKOĆE I INVALIDITET KOD DJECE –GDJE JE POVEZNICA?

Kada govorimo o djeci s izazovima u razvoju, često se susrećemo s pojmovima razvojne teškoće i invaliditet. Iako se ponekad koriste kao sinonimi, oni ne znače isto. Razumijevanje njihove povezanosti pomaže roditeljima da lakše shvate situaciju svog djeteta i pravovremeno potraže podršku.

ŠTO SU RAZVOJNE TEŠKOĆE ? 

Razvojne teškoće odnose se na odstupanja ili kašnjenja u razvoju djeteta u odnosu na očekivane razvojne faze. 

Mogu zahvatiti:

- motoriku (sjedenje, hodanje, koordinacija) 

- govor i jezik - kognitivne sposobnosti (učenje, pažnja, pamćenje) 

- socijalne i emocionalne vještine 

- ponašanje

Razvojne teškoće mogu biti blage, prolazne ili trajne. 

Kod neke djece, uz ranu intervenciju i podršku, odstupanja se značajno ublaže.

KADA RAZVOJNE TEŠKOĆE PRELAZE U INVALIDITET ? 

Invaliditet podrazumijeva dugotrajno ili trajno oštećenje tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili osjetilnih funkcija koje, u interakciji s okolinom, može ograničavati puno i ravnopravno sudjelovanje djeteta u društvu. 

Drugim riječima, svako dijete s invaliditetom ima određene razvojne teškoće, ali svaka razvojna teškoća ne znači nužno invaliditet. 

Primjerice:

- dugotrajno motoričko oštećenje može rezultirati tjelesnim invaliditetom, 

-značajno intelektualno odstupanje može dovesti do intelektualnog invaliditeta, 

- trajno oštećenje sluha ili vida može biti osjetilni invaliditet. 

Značajno intelektualno odstupanje može dovesti do intelektualnog invaliditeta, trajno oštećenje sluha ili vida može biti osjetilni invaliditet. 

Ključna razlika je u trajanju, opsegu i utjecaju na svakodnevno funkcioniranje djeteta.

- ULOGA RANE DIJAGNOSTIKE  

Rano prepoznavanje razvojnih odstupanja izuzetno je važno. 

Što se ranije započne s terapijama i stručnom podrškom, veće su šanse da se teškoće ublaže i da dijete razvije svoje potencijale. 

Rana razvojna intervencija ne znači samo terapiju – ona uključuje: 

- podršku roditeljima 

- prilagodbu okoline 

- suradnju sa stručnjacima (pedijatar, fizijatar, logoped, edukacijski rehabilitator , psiholog) 

- poticanje razvoja kroz igru i svakodnevne aktivnosti. 

Važno je znati

Dijagnoza nije definicija djeteta. 

Ona je alat koji pomaže razumjeti njegove potrebe i osigurati mu odgovarajuću podršku. Svako dijete ima svoje mogućnosti, snage i tempo razvoja. 

Uz pravovremenu pomoć, razumijevanje i inkluzivno okruženje, djeca s razvojnim teškoćama i invaliditetom mogu napredovati, učiti i sudjelovati u zajednici .

Čitaj više  
5 min čitanja
RAZVOJNA GIMNASTIKA I TERAPIJSKI PRISTUP - PUT PREMA FUNKCIONALNOSTI

RAZVOJNA GIMNASTIKA I TERAPIJSKI PRISTUP - PUT PREMA FUNKCIONALNOSTI

Kada se kod djeteta utvrde razvojne teškoće, jedno od prvih pitanja roditelja je: 

Što sada?  

Odgovor u velikom broju slučajeva uključuje razvojnu gimnastiku – strukturirani terapijski pristup kojim se potiče pravilan motorički i neurorazvojni napredak djeteta. 

Razvojna gimnastika nije rekreacija. Ona je ciljano vođena rehabilitacija, prilagođena svakom djetetu individualno.

Što je razvojna gimnastika?

Razvojna gimnastika obuhvaća stručne terapijske postupke kojima se:

  • potiče pravilno držanje i kontrola trupa

  • razvijaju obrasci okretanja, puzanja i hodanja

  • poboljšava koordinacija i ravnoteža

  • potiče senzorna integracija

  • sprječava razvoj nepravilnih pokreta

Najveći učinak ima kada se započne u najranijoj dobi, jer je tada mozak najspremniji za učenje i prilagodbu.

NAJČEŠĆI TERAPIJSKI PRISTUP: 

BOBATH I VOJTA METODA  

- Bobath koncept (Neurorazvojna terapija)

Bobath pristup temelji se na poticanju funkcionalnih pokreta kroz svakodnevne aktivnosti.

Cilj je:

  • smanjiti abnormalni mišićni tonus
  • potaknuti pravilne obrasce kretanja
  • razviti stabilnost i ravnotežu
  • omogućiti djetetu što veću samostalnost

Terapija se provodi nježno i često kroz igru. 

Roditelji su aktivno uključeni i uče kako pravilno nositi, podizati i poticati dijete kod kuće.

60 desktop EN

- Vojta koncept            ( Refleksna lokomocija ) 

Vojta pristup temelji se na aktiviranju urođenih obrazaca kretanja pritiskom na određene točke tijela u specifičnim položajima.

Vojta Reflex Physical Therapy (Exercise 1 of 3)

Čitaj više  
5 min čitanja
RANA INTERVENCIJA - PRAVO SVAKOG DJETEA , A NE PRIVILEGIJA

RANA INTERVENCIJA - PRAVO SVAKOG DJETEA , A NE PRIVILEGIJA

Kada se kod djeteta uoče razvojne teškoće, vrijeme postaje ključan čimbenik. Svaki mjesec, a ponekad i svaki tjedan, može imati značajan utjecaj na daljnji razvoj. Upravo zato rana intervencija nije dodatna usluga – ona je temeljna potreba. Rana intervencija obuhvaća stručnu procjenu, terapijske postupke, edukaciju roditelja i kontinuiranu podršku obitelji od najranije dobi djeteta.

Zašto je rana intervencija presudna?

Prve tri godine života razdoblje su najintenzivnijeg razvoja mozga. 

U tom periodu mozak stvara milijune neuronskih veza koje čine temelj za kretanje, govor, učenje i socijalne vještine.

Ako se teškoće prepoznaju i terapija započne na vrijeme:

  • smanjuje se rizik od trajnih oštećenja
  • povećava se funkcionalnost djeteta
  • potiče se samostalnost
  • jača emocionalna stabilnost djeteta i roditelja

Rana intervencija ne znači samo terapiju. Ona znači nadu, smjer i konkretan plan.

Izazovi u dostupnosti

Iako je važnost rane intervencije stručno potvrđena, mnoge obitelji suočavaju se s:

  • dugim listama čekanja
  • nedostatkom stručnjaka
  • regionalnim nejednakostima u dostupnosti usluga
  • financijskim opterećenjem privatnih terapija

U praksi to znači da vrijeme, koje je najvrjedniji resurs u razvoju djeteta, često prolazi dok obitelj čeka na sustavnu podršku.

Sustav kao partner obitelji

Rana intervencija mora biti organizirana, dostupna i ravnomjerno raspoređena u svim dijelovima zemlje.Potrebno je:

  • jačati kapacitete stručnjaka
  • razvijati mobilne timove
  • osigurati multidisciplinarni pristup
  • skratiti vrijeme čekanja na terapiju

Jer ulaganje u ranu intervenciju nije trošak – to je dugoročna društvena investicija. Svako dijete koje dobije pravovremenu podršku ima veće šanse za samostalniji život, obrazovanje i uključivanje u zajednicu.

Poruka roditeljima

Ako osjećate da razvoj vašeg djeteta odstupa – potražite procjenu. Nemojte čekati da “vrijeme pokaže”.Intuicija roditelja često je prvi signal. A rana reakcija može napraviti veliku razliku.

Rana intervencija nije luksuz niti privilegija. Ona je pravo svakog djeteta i temelj jednakih mogućnosti.Kada sustav, stručnjaci i roditelji djeluju zajedno, dijete dobiva ono najvažnije – priliku. Jer u razvoju djeteta, vrijeme nije samo broj. Vrijeme je budućnost.

Čitaj više  
7 min čitanja
NEDOSTATAK KVALITETNE PSIHOLOŠKE POMOĆI OSOBAMA S INVALIDITETOM-NEVIDLJIVA KRIZA KOJA TRAJE DESETLJEĆIMA

NEDOSTATAK KVALITETNE PSIHOLOŠKE POMOĆI OSOBAMA S INVALIDITETOM-NEVIDLJIVA KRIZA KOJA TRAJE DESETLJEĆIMA

Kada govorimo o osobama s invaliditetom, društvo najčešće vidi dijagnozu, pomagala, terapije, operacije i administraciju. Govori se o pristupačnosti prostora, pravima, rehabilitaciji i zdravstvenoj skrbi. No jedna tema i dalje često ostaje po strani — mentalno zdravlje osoba s invaliditetom.

A upravo tamo, iza svakodnevne borbe, često žive umor, strah, tjeskoba, osjećaj usamljenosti i dugogodišnja emocionalna iscrpljenost. Mnoge osobe s invaliditetom godinama nose teret o kojem rijetko govore naglas. Ne zato što ne žele, nego zato što često nemaju kome.

* Život s invaliditetom nije samo fizički izazov Invaliditet ne utječe samo na tijelo. On duboko utječe i na emocije, samopouzdanje, odnose, osjećaj pripadnosti i sliku koju čovjek ima o sebi.

Život s invaliditetom nije samo fizički izazov

Invaliditet ne utječe samo na tijelo. On duboko utječe i na emocije, samopouzdanje, odnose, osjećaj pripadnosti i sliku koju čovjek ima o sebi.Osobe s invaliditetom svakodnevno se suočavaju s:

  • nerazumijevanjem okoline
  • predrasudama
  • izolacijom
  • sažaljenjem
  • diskriminacijom
  • administrativnim pritiscima
  • financijskom nesigurnošću
  • osjećajem da moraju stalno dokazivati vlastitu vrijednost

Mnogi odrastaju uz osjećaj da moraju biti „jači od svih“, da ne smiju pokazati slabost i da uvijek moraju zahvalno prihvaćati minimum podrške koji dobiju. No čovjek ne može godinama nositi težinu života bez posljedica na mentalno zdravlje.

*Psihološka pomoć često postoji samo na papiru 

Iako se o mentalnom zdravlju danas govori više nego prije, osobe s invaliditetom i dalje vrlo teško dolaze do kvalitetne i kontinuirane psihološke pomoći. Problem nije samo u nedostatku stručnjaka. Problem je i u tome što sustav često ne razumije specifične životne okolnosti osoba s invaliditetom.

Mnoge osobe svjedoče: 

- da na prvi termin čekaju mjesecima 

- da psihološka podrška nije kontinuirana 

- da stručnjaci nisu educirani za rad s osobama s invaliditetom 

- da su prostori nepristupačni 

- da se njihove emocije umanjuju ili ignoriraju 

- da ih se promatra isključivo kroz dijagnozu Ponekad osoba ne treba „veliko rješenje“. 

Ponekad treba nekoga tko će je saslušati bez osuđivanja i bez rečenica poput: 

„Moraš biti pozitivan.“ 

„Bit će dobro.“ 

„Ima i gorih slučajeva.“ 

Jer bol se ne može uspoređivati. Svaki čovjek nosi svoju priču.

*Posebno ranjiva skupina – djeca i mladi s invaliditetom 

Djeca i mladi s invaliditetom često vrlo rano osjete da su „drugačiji“. Neki se suočavaju s odbacivanjem vršnjaka, izolacijom ili zadirkivanjem. 

Drugi odrastaju uz osjećaj da su teret obitelji ili da zbog svog stanja moraju odustati od vlastitih snova.

Mnogi mladi ljudi s invaliditetom bore se sa:

  • anksioznošću
  • depresivnim mislima
  • osjećajem manje vrijednosti
  • strahom od budućnosti
  • socijalnom izolacijom

A upravo tada psihološka pomoć može imati presudnu ulogu.

Pravovremena podrška ne mijenja samo trenutno stanje osobe. Ona može promijeniti cijeli tijek života.

Teret koji nose roditelji i obitelji

Kada govorimo o mentalnom zdravlju osoba s invaliditetom, ne smijemo zaboraviti ni njihove obitelji.Roditelji djece s teškoćama često žive pod stalnim pritiskom:

  • strah za budućnost djeteta
  • iscrpljenost zbog svakodnevne skrbi
  • borba sa sustavom
  • financijski problemi
  • nedostatak odmora
  • osjećaj usamljenosti

Mnogi roditelji godinama ne dobivaju nikakvu psihološku podršku, iako svakodnevno nose ogromno emocionalno opterećenje.

Sustav često očekuje da roditelj bude:

  • njegovatelj
  • medicinska pomoć
  • terapeut
  • administrator
  • zaštitnik
  • izvor snage za cijelu obitelj

A pritom se rijetko pita:

„Kako ste vi?“

Problem o kojem se još uvijek šuti

Nažalost, u našem društvu još uvijek postoji stigma vezana uz traženje psihološke pomoći. Mnogi se boje da će ih drugi smatrati slabima ili nesposobnima. Osobe s invaliditetom često godinama potiskuju emocije jer su navikle „izdržati“. Naučene su da budu zahvalne što su preživjele, što imaju osnovnu pomoć ili što su prihvaćene barem djelomično. Ali mentalno zdravlje nije luksuz. Ono je osnovna ljudska potreba. Nitko ne bi trebao prolaziti kroz teške životne situacije bez podrške.

Što bi trebalo mijenjati?

Kvalitetna psihološka pomoć osobama s invaliditetom mora postati stvarna i dostupna, a ne samo formalno pravo.Potrebno je:

  • povećati broj stručnjaka
  • osigurati dostupnu i kontinuiranu psihološku podršku
  • educirati psihologe za rad s osobama s invaliditetom
  • omogućiti pristupačne prostore i online savjetovanja
  • razvijati podršku za roditelje i obitelji
  • više govoriti o mentalnom zdravlju bez srama i stigme

Najvažnije od svega — potrebno je osobu gledati kao čovjeka, a ne samo kao dijagnozu.

Nitko ne bi smio ostati sam u svojoj boli 

Ponekad najveća pomoć nije savršena terapija ni velika rješenja. Ponekad je najveća pomoć osjećaj da nekome nije svejedno. Osobe s invaliditetom ne trebaju sažaljenje. Trebaju razumijevanje, podršku i pravo da otvoreno govore o svojim emocijama bez straha da će biti neshvaćene. 

Jer iza svakog invaliditeta postoji čovjek sa svojim strahovima, snovima, umorom, nadama i potrebom da bude prihvaćen.



Čitaj više  
6 min čitanja